Rijeka 1969. - 1974.: Izvještaj Skupštine općine Rijeka biračima na kraju petogodišnjeg mandata. Taj monstruozan naslov, naravno s godištem mijenjanim nakon petogodišnjeg razdoblja, nosila su izdanja knjiga plavih korica puna raznih službenih statističkih podataka o izgradnji, ekonomskim kretanjima, kulturnim događanjima u Rijeci.

U osobnoj povijesti bio bi to sasvim nebitan podatak da ih nisam, kao klinac ranih devedesetih, nalazeći je u djedovom ormaru pod lokotom (!), satima listao lutajući očima kroz fotografije i popise izgradnje novih naselja, škola, tvornica... S moje televizije u dom je upadao svijet razaranja, zrak parao glas Smiljka Šagolja, a knjige u rukama govorile su o nadrealnoj izgradnji, pobjedama, rastu... Svakako prilično čudno i kontradiktorno iskustvo za jednog klinca. Pokušavajući otkriti i sačuvati upravo taj svijet stvaranja skupina autora kreirala je djelo Rijeka i regija u Titovo doba kojim se ulazi u prošli život jednog od najvećih, a prema mnogima i "najurbanijeg" hrvatskog grada. Što god to značilo.

Zahvaljujući brigadama internet hejtera, trolova, patoloških slučajeva (...) članak o dvoboju u badmintonu sposoban je u hrvatskom web prostoru izazvati salvu bizarnih ideološko-nacionalističkih komentara, a kamo li neće knjiga koja glorifikatorski govori o povijesnom usponu Rijeke za vrijeme nesretnog Tita.

Očito, već po po samoj tematskoj postavci riječ je o intrigantnom djelu koje je nužno izazvalo pažnju u lokalnim okvirima, a zapravo ju zaslužuje i šire jer je opća povijest elektrifikacije, industrijalizacije, urbaniziranja, asfaltiranja, betoniranja (...) rezervirana za Titovu eru. Tom razdoblju povijesti Jugoslavije tek rijetki, mahom mlađi povjesničari, pristupaju kao eri u kojoj je potrebno istraživati povijest urbanizma, arhitekture, svakodnevice, trgovine, školstva, kretanja...

Ovdje srećom nije slučaj da je politika pojela život jer je marginalizirana i svedena na doprinos Nevena Šantića o društveno-političkom sustavu i Zdenka Pleše o Titovim dolascima u Rijeku. Ipak, strah je prilično razumljiv kada se zna da iza djela stoji prilično nostalgičarska ekipa Društva "Josip Broz Tito", ali ovaj put nije riječ o ideologijom nabijenom praznom pamfletu o boljim vremenima.

Naprotiv, Rijeka i regija u Titovo doba je začuđujuće informativna i sustavna znanstvena monografija o vremenu vrhunca riječkog razvoja. Ne bi li se zadržala objektivnost naglasak je na kvantitativnim pokazateljima, pa je knjiga prepuna statističkih tablica protiv kojih retorička prepucavanja ne mogu ništa. Dojam glorificiranja također ne iznenađuje jer brojevi rasta doista jesu impresivni, posebno kada se u vidu ima domet i količina infrastrukturnih zahvata. Iz perspektive današnje, još moćnije tehnologije, izgleda nevjerojatno u kojem su ritmu paralelno nastajali megalomanski zahvati koji su radikalno mijenjali način života i urbanistički krajolik.

Ustrajanje na empirijskim podacima i trud zadržavanja objektivnosti naširoko smo nahvalili. Ipak, pravi ljubitelj retra ne može biti previše zadovoljan iako mu naslov daje puno nade. Nama koji retro fenomenima pristupamo kulturološki, a noći gubimo na teme poput povijesti računala, geekova, dućana, kaputa, plesanja, reklama, medija (...) ovaj uradak je punokrvni teški #fail.

Naime, niti jedno poglavlje ne zadire detaljnije u samu fenomenologiju svakodnevice koja se u tih 40 godina promijenila na neviđenom nivou. Očito je da izabrani autori, dobrim dijelom obrazovani zreli znanstvenici, nisu mogli izaći izvan formalističkih pristupa temi, pa kada čitamo o fenomenalnoj temi poput npr. zdravstva ne osjetimo ni ne saznajemo doista sve slojevitosti dinamičnih kretanja poslije Drugog svjetskog rata - kako je u grad ušla moderna kontracepcija, kako su Riječani gledali na pitanja seksa, sifilisa, prostitutki, homoseksualnosti, prelaza na hranu iz konzerve... Jer i to je Rijeka u doba Tita, možda čak i životnija od one na koju se pruža pogled kroz statistike o radu lučkih dizalica. U samom grafičkom uređenju gotovo je potpuno zanemaren sjajan marketinški materijal koji uvijek čini pravi ulaz u različite dimenzije života. Vjerojatno je riječ bila i o strahu da se upuštanjem u granična područja s manje mogućnosti korištenja kvantitativnih podataka iz vida ne izgubi znanstvenost, ali to nije opravdanje zašto bar jedno poglavlje nije probalo ući u fenomenologiju svakodnevice i mentaliteta.

Prilično se nadam se da će tema urbanih sredina u vrijeme Tita generirati nove radove, a mlađi uzeti u ruke i ovaj uradak iako nije pisan popularno publicistički, nema zombija, vampira, iPad izdanja... Razumjeti vrijeme u kojem se toliko stvaralo je doista pozitivan motiv kojoj god ideologiji bili skloni stoga je i Rijeku i regiju u Titovo doba potrebno prvenstveno sagledati kao dobar doprinos istraživanja povijesti stvaranja. Hoće li je doživjeti i "startup era" još ćemo vidjeti...