Ovo nije prvi put da Đakić svojim ponašanjem izaziva političku nestabilnost ili reakciju javnosti. Prije tri tjedna izjavio je da bi dobrovoljni ročnici trebali imati prednost pri zapošljavanju u državnim službama i tvrtkama, pritom zgrozivši javnost.

Poznat je po oštrim izjavama na granici, ali i preko granice korektnog. Prilikom sastavljanja vlade Kukuriku koalicije 2011. godine ispalio je: 'Mislio sam da sastavljaju srpsku vladu, a ne hrvatsku', prokazavši agresora u osobnim imenima Ranka, Rajka, Zokija, Veljka i Rade.

Kontroverzni čelnik Hvidre čovjek je oko kojega se raspredaju brojne priče, a optuživalo ga se za agresivnost i nasilništvo, ali iz svega je izlazio potpuno neokrznut ili jači nego prije. Jutarnji je 2006. godine otkrio da je čak pravomoćno osuđen na tromjesečnu kaznu zatvora i godinu uvjetne kazne zbog napada na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti.

Protiv njega je bio podignut optužni prijedlog i 2003., kad je redaru u diskoteci uperio pištolj u glavu odbijajući platiti ulaz, ali je postupak obustavljen jer je povučena prijava. Protiv Đakića je u samo tri godine, od 2001. do 2004., podignuto pet prekršajnih prijava. Utjecajni virovitički HDZ-ovac već godinama čvrsto kontrolira Hvidru, najveću braniteljsku udrugu, nastojeći prikazati ciljeve braniteljske populacije identičnima onima koje ima HDZ. Smatra se najmoćnijim HDZ-ovcem na sjeverozapadu Hrvatske.

Saborski je zastupnik HDZ-a neprestano od 2003. godine. Svojedobno su ga iz HDSSB-a, podnijevši kaznenu prijavu, optužili da je krivotvorio ratni put. Đakić je navodno unio lažne podatke da je bio pripadnik Zapovjedništva II. zbornog područja Oružanih snaga RH od 15. kolovoza 1990. godine, iako je to zapovjedništvo osnovano tek 26. studenoga 1992. godine. Tako je, koristeći privilegije koju su mu pripale, nezakonito stekao značajnu imovinsku korist, tvrdili su iz HDSSB-a.

Đakić se opravdao tvrdeći da je cijeli niz ljudi svrstan na taj popis na traženje i izričitu zapovijed generala Đure Dečaka zato što nisu mogli biti evidentirani kao ‘paravojska’.

Bio je optuživan i za zločine nad srpskim civilima iz Grubišnog Polja, o čemu je otvoreno svjedočio 2007. za zagrebački Radio 101 bivši ugostitelj iz Grubišnog Polja, koji, kako je tvrdio, nije sudjelovao u ratu. Šef Hvidre demantirao je te navode, tvrdeći da se radi o lažnim optužbama.

Đakić je bio u društvu s generalom Mladenom Markačem, tada još haškim optuženikom, u lovu kojim je Markač prekršio uvjetnu slobodu i zbog čega je vraćen u haški pritvor. U jeku svađe između predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i tadašnjeg premijera Zorana Milanovića oko obilježavanja 20. godišnjice Oluje cijelu Hvidru je stavio u službu HDZ-a, odbivši sudjelovanje u vojnom mimohodu u Zagrebu.

Jutarnji list je 2006. pisao da je policija pokušala zataškati incident koji se dogodio na proslavi 16. obljetnice HDZ-a u Virovitici, kada je Đakić navodno pretukao Ivicu Mihelčića. Tvrdili su da je Mihelčić pao niz stepenice. MUP-om je tada upravljao drugi moćni virovitički HDZ-ovac, Ivica Kirin.

Đakić je sjedio u Upravnom odboru Fonda hrvatskih branitelja i podignuo ruku za to da se sedam posto dionica proda MOL-u. Ta odluka izravno je utjecala na prepuštanje upravljačkih prava MOL-u nad Inom. Danas pak snažno upozorava na moguću propast Fonda.

Unatoč svemu, pozicija Josipa Đakića nikad se nije činila čvršćom.