'Prema prognozama minusi su bili najavljeni za četvrtak, a ne za utorak, tako da mnogi voćari nisu reagirali na vrijeme', rekao je za tportal Željko Ledinski, predsjednik Kriznog stožera za sanaciju šteta od mraza i član vijeća Hrvatske voćarske zajednice.

Hrvatski voćari, tumači, ne oslanjaju se samo na hrvatske prognoze, prate i najave i upozorenja koja se rade u raznim svjetskim centrima. No ovaj puta su sve uglavnom pokazivale da bi temperature u utorak u noći trebale biti oko nule, dok su prave hladnoće trebale stići tek dva dana kasnije. Konačno je ispalo tako da su se u utorak u mnogim dijelovima Hrvatske temperature iznenada spustile do -2 pa i do -7°C. Mraza je bilo čak i u zadarskoj, splitskoj i dubrovačkoj regiji. Uz to on nije bio klasičan, vjetar je na brojnim lokacijama utihnuo, pa su pogubni efekti ovisili o mnogim čimbenicima, o nadmorskoj visini, položaju, gustoći vegetacije u okolini i sl.

'Prognoza je takva stvar. Nikada nije potpuno sigurna pa nije neuobičajeno da iznenadi. No to nije bio običan mraz već prava polarna hladnoća', kaže Ledinski.

Da stvar bude gora, mnogi voćari nisu ni shvatili što se dogodilo jer su navečer legli uz temperature u plusu i s takvima se ujutro probudili. Minusi su osjetljive cvjetove uništili za mraka, a vlasnici imanja štete su otkrili tek nekoliko dana kasnije.

Uništene su sve vrste voća: jabuke, breskve, marelice, nektarine, šljive, trešnje, višnje, lijeske itd. Voćari procjenjuju da su štete samo u voćnjacima veće od 150 milijuna eura. No kada im se pribroje one u vinogradima i u povrtnjacima, konačan iznos mogao bi narasti do vrtoglavih 300 milijuna eura. Procjene resornog ministarstva uobičajeno su mnogo niže. Po riječima načelnika Miljenka Rakića kreću se oko 360 milijuna kuna.

Cijene voća već su sada u Hrvatskoj skočile, a na jesen bi se mogle i udvostručiti.

Rade li voćari sve što mogu?

Vijesti o štetama od mraza, tuča, suša i drugih vremenskih nepogoda u Hrvatskoj nisu osobita rijetkost. Svako toliko pojave se na naslovnicama ili u informativnim emisijama. Neki hrvatski mediji i društvene stranice na posljednju su vijest reagirali objavom fotografija koje pokazuju kako su u Švicarskoj, Austriji, Francuskoj i Španjolskoj vlasnici imanja bdjeli noću i borili se doslovno za svaku lozu i svaku voćku.

Budući da postoje brojne metode kojima se voće i povrće može štititi od mraza, kako prije smrzavanja tako i nakon što ono prođe (primjerice biranjem otpornih sorti i pogodnih lokacija za voćnjake, prskanjem vodom i enzimima koji dižu temperature, pokrivanjem stabala i biljaka folijama, grijanjem vatrom, prskanjem biostimulatorima, zelenom rezidbom itd.), nameće se pitanje: Rade li naši voćari sve što je u njihovoj moći, odnosno mogu li učiniti više? Jesu li zakazali oni, meteorolozi ili država? I zašto su neki voćari u nekim zemljama bili spremniji?

Ledinski smatra da se situacija teško može suditi po posljednjem slučaju mraza, koji je iznenadio voćare i po mnogo čemu bio nespecifičan.

'Primjerice, poznajem gospodina Svemira Kosa, tajnika Udruge Zagrebačka trešnja, koji ima voćnjake nedaleko od Zagreba. On u svakom redu voćnjaka ima pripremljene kante s piljevinom i naftom za slučaj mraza. Međutim, nitko mu nije najavio ni mogućnost da će u utorak biti toliko hladno tako da nije uspio spasiti trešnje. Prije nego što je legao u krevet temperatura je bila iznad nule. No već u tri sata ujutro bila je u debelom minusu', objasnio je Ledinski.

Švercaju iz BiH ono čega ima u EU

Naši voćari žale se također da u Hrvatskoj nema strategije koja bi im omogućila da dođu do najboljih zemljišta za voćnjake, a za njih, kao i za nekretnine vrijedi poznato pravilo: lokacija, lokacija, lokacija. U slučaju voćnjaka i vinograda najbolje su na brežuljcima, odnosno na povišenom jer je hladan zrak teži od toplog tako da se spušta u doline i kotline.

Štoviše, ne postoje čak ni tijela stručnjaka pri ministarstvu, sektorska vijeća i slično, koja bi trebala osmisliti daljnje trendove te grane, a sve s ciljem da se uvoz voća smanji te da naši građani dobiju domaće, kvalitetno i jeftinije voće.

Jedan od ključnih problema jest i to što je naše resorno ministarstvo učinilo da u Hrvatskoj nisu registrirana sva sredstva za zaštitu od mraza koja su odobrena u EU mada bi naše regulacije trebale biti usklađene s europskim. Štoviše, za registraciju onoga što je u EU već atestirano često je potrebno platiti na desetke tisuća kuna. Primjerice, neki vlasnici trešanja prisiljeni su iz BiH ili Srbije ilegalno uvoziti preparate koji se prskaju po kožicama ploda i smekšavaju ih kako ne bi popucale na hladnoći. Budući da u Hrvatskoj ima jako malo trešanja, nikome se ne isplati platiti 20.000 kuna nekoj našoj agenciji samo da atestira sredstvo koje je već odobreno u EU, a koje poslije neće imati kome prodavati. Uz to što moraju plaćati nešto što ne bi trebali, ističu, postupak atestiranja traje vrlo dugo.

'Mi smo usvojili sve zakone EU, no čitav niz Pravilnika koje donosi naše ministarstvo nije usklađen s njima. Apsurd je da mi moramo nabavljati neka sredstva iz Srbije ili BiH jer ih oni, koji nisu u EU imaju, a mi ne', ogorčen je Ledinski.

Što je najvažnije, ovakva situacija ne koristi nikome. Ako naši voćari potrebne zaštitne proizvode kupuju u susjednim zemljama, od toga neće profitirati ni oni ni naši trgovci niti država.

'Također je poznato da je jedna od najboljih metoda zaštite orošavanje. Međutim, mi nemamo dobar sustav navodnjavanja, ni blizu prosjeka u EU, a za orošavanje trebaju ogromne količine vode i jake pumpe. Mi imamo sustav navodnjavanja koji djeluje na principu 'kap po kap' koji nije dovoljan za potrebe orošavanja', dodaje Ledinski.

Sličan problem kakav imamo sa sredstvima zaštite od mraza imamo i sa sortama voćaka. Za neke otpornije na mraz praktički je nemoguće dobiti dozvolu za uzgoj u Hrvatskoj, a osim toga njihov odabir diktira i potražnja na tržištu.

Voćari se žale da u drugim zemljama EU imaju i veće poticaje i manje troškove i bolje regulacije i manji PDV.

Stručnjaci odbacuju kritike da su naši voćari lijeni. Ističu da su neki, koji su imali sreću da su se pripremili prije utorka, palili grijalice, prskali i dimili te uspjeli nešto spasiti.

Ledinski smatra da su ključni problemi u ovoj i sličnim pričama o štetama nepostojanje ozbiljne strategije ruralnog razvoja i sektorskih strategija, nepostojanje dovoljnog broja proizvođačkih organizacija (postoje samo dvije), nemogućnost apliciranja za mjeru 5 u europskim fondovima za zaštitu od poplava zbog neusklađenosti pravilnika te loše subvencioniranje i mjere u ruralnom razvoju kojima se preferiraju veliki sustavi.

'Nekoliko tih velikih trebalo je dobiti sva sredstva iz fonda za ruralni razvoj, po mjerama 4.1 i 4.2. Nažalost, taj natječaj stoji već nekoliko godina. Također bi se trebale stvoriti udruge proizvođača koje bi pomogle da se štiti domaća proizvodnja. Ovako se ide na ruku uvoznika koji diktiraju sve uvjete na tržištu', kaže Ledinski.

Da ova žalosna priča nema ni sretan kraj govori činjenica da naši voćari još uvijek nisu dobili priliku da o štetama i njihovom saniranju porazgovaraju osobno s resornim ministrom.

'U Austriji su već nekoliko dana nakon mraza sve riješili s vlastima i uputili zahtjev za odštetu iz europskih fondova, a to nam je u ovoj situaciji jedini ozbiljan spas', zaključio je Ledinski.

Kako to da su neki bili spremni?

Za kraj se netko još uvijek može pitati: 'A kako to da su neki voćari u inozemstvu ipak bili spremniji?' Prema neslužbenom tumačenju meteorologa tu su mogle biti presudne dvije stvari: 1) bogatije iskustvo (jer je bilo prognostičkih najava s mrazom, odnosno minusima, mada ne tako velikim) i 2) drugačije prognoze koje su za neke krajeve, primjerice za više krajeve Austrije i Švicarske (odakle dolazi većina fotografija s vatrama), mogle očekivano najaviti ozbiljnije minuse. Konačno i u Burgundiji su voćnjaci zabilježili štete od oko 40 posto.