Ako se ubrajate u nešto zagriženije filmofile, onda je velika vjerojatnost da ste pogledali neki film na čijoj je špici kao redatelj potpisan Alan Smithee. Tu ne bi bilo ništa neobično da dotični doista postoji, no u stvarnosti se radi o službenom pseudonimu iza kojeg se kriju brojni poznati filmaši koji su zbog nezadovoljstva konačnim proizvodom odlučili prekinuti svoju povezanost s nekim naslovom
Alan (nekad i Allen) Smithee službeni je pseudonim skovan 1968. godine što su ga članovi Udruženja filmskih redatelja Amerike (Directors Guild of America - DGA) koristili kada ne bi bili zadovoljni finalnom verzijom filma te bi zbog izostanka kreativne kontrole povukli svoje pravo ime s projekta. Službeno korištenje tog pseudonima ukinuto je 2000. godine, no tijekom nešto više od tri desetljeća skupio se pozamašan broj filmova za čije redatelje važi Smithee. Pravila DGA kažu da redatelj nakon povlačenja iz projekta ne smije raspravljati o razlozima povlačenja pravog imena, ali ni pravo da budu priznati kao njegovi redatelji. Stoga se u filmskim enciklopedijama zauvijek našlo i ime Alana Smitheeja.
Do 1968. pravila DGA su zabranjivala redateljima do koriste pseudonime jer se smatralo da je redatelj glavna kreativna snaga nekog filma, no kako se mijenjala slika Hollywooda te su producenti igrali sve važniju ulogu, sve su češći bili sukobi i oko konačnog izgleda nekog filma. Dobro je znan slučaj Stanleyja Kubricka kojeg je Kirk Douglas doveo da zamijeni tadašnjeg redatelja Anthonyja Manna i završi Spartaka (istina, već nakon prvog tjedna snimanja). No na kraju je Douglas imao najveću kontrolu nad projektom za čijeg redatelja važi Kubrick koji, pak, nije bio zadovoljan tom verzijom te se zarekao da nikada više neće dopustiti da netko drugi ima kontrolu nad njegovim filmovima.
Al Smith? Suviše obično
To je bilo 1960, no tek će devet godina kasnije doći do pojave Alana Smitheeja. Naime, te je godine u kina stigao vestern Death of a Gunfighter za koji je većinu materijala režirao Robert Totten. No glavni glumac Richard Widmark nije bio najsretniji s Tottenovim izborom te ga se uspio riješiti, ali tek nakon 25 dana snimanja. Umjesto Tottena uskače legendarni Don Siegel ('Prljavi Harry') te odrađuje posljednjih deset dana snimanja. No pokazalo se da je završnu riječ ipak najviše imao Widmark te je DGA odlučio da film ne predstavlja kreativnu viziju ni jednog od dvojice redatelja što su radila na njemu i predlažu pseudonim Al Smith. Kako je to ime bilo uobičajeno, pretvoreno je u njegovu rjeđu inačicu Alan Smithee.
Istina, stariji naslov na kojem je potpisan Smithee je Fade-In s Burtom Reynoldsom, no njemu je na špicu Smithee nakalemljen naknadno tj. retroaktivno, baš kao i televizijskom filmu Indiscreet Mrs. Jarvis iz 1955. godine.
Tijekom godina tako se nanizala hrpica filmova redatelja Alana Smitheeja. Redatelj Jud Taylor (redatelj spomenutog Fade-Ina) još je jednom iskoristio joker te je povukao svoje ime s također Reynoldsova filma 'City in Fear', što navodi na zaključak da je Burt bio očito teška zvijezda velikog ega sklona opsesivnom kontroliranju.
Zanimljiv je slučaj filma 'Zona sumraka' kada je tijekom snimanja segmenta Johna Landisa poginuo glumac Vic Morrow. Ta je nesreća dovela i do tužbe za redatelja Landisa i producenta Spielberga, no čini se da je kaskaderske scene prilikom kojih se nezgoda dogodila režirao (kako je to i uobičajeno) redatelj druge ekipe Andy House. Na ovom filmu je on potpisan kao Alan Smithee.
Odlazak u mirovinu
Svoja su imena s filmova povlačili i Rod Holcomb, Stuart Rosenberg, Michael Gottlieb, Richard C. Sarafian, Rick Rosenthal, a svi su redom B imena pa se dade iščitati da su s kontrolom nad projektima ipak znatno više problema imali oni, nego imena s A liste. Ovi poznatiji su, pak, imali drugačijih problema vezanih uz prilagodbu svojih djela televiziji. Tako je David Lynch prilikom emitiranja produžene i iznova montirane 'Dune' na televiziji svoj scenaristički rad potpisao s Judas Booth, a slično su napravili i William Friedkin (za 'The Guardian'), Dennis Hopper ('Backtrack'), Martin Brest ('Miris žene' i 'Upoznajte Joea Blacka'), Paul Verhoeven ('Showgirls'), Michael Mann ('Vrućina' i 'Insider') kada su njihovi filmovi morali biti prilagođeni televizijskom emitiranju.
Krajem devedesetih snimljen je film 'An Alan Smithee Film Burn Hollywood Burn' u kojemu filmski redatelj Alan Smithee (Eric Idle) želi povući svoje ime sa špice, no kako je njegovo pravo ime u stvari jedini pseudonim koji je dozvoljen, to mu ne polazi za rukom. Ta all star zvjezdana satira na račun Hollywooda na kraju je postala gotovo metafizički projekt, budući je redatelj Arthur Hiller bio nezadovoljan uplitanjem scenarista Joea Eszterhasa (nekad vodeći scenarist zahvaljujući 'Sirovim strastima') te je odlučio povući svoje ime sa špice.
Na kraju je film o Alanu Smitheeju doista i režirao Smithee, kao u kakvoj postmodernističkoj zafrkanciji Wesa Cravena koja briše granice između filma i stvarnosti. Međutim, financijska propast tog filma zabrinula je DGA u kojemu su zaključili da pseudonim očito negativno utječe na publiku te se počelo razmišljati o njegovom ukidanju. Već 2000. godine Smithee je otišao u mirovinu, a redatelj Walter Hill nezadovoljan svojom kreativnom slobodom na SF-u Supernova povlači svoje ime i potpisuje se novim pseudonimom Thomas Lee.
Tijekom godina Smithee je uspio otići izvan filmske industrije pa su ga tako koristili i redatelji videospotova te pokoji put i autori nekih stripova, no u povijesti će Alan Smithee ipak biti upamćen kao filmski redatelj.
