Akcije Zorice Gregurić'
Izvor: Pixsell / Autor: Zarko Basic/PIXSELL
Akcije Zorice Gregurić'
Izvor: Pixsell / Autor: Zarko Basic/PIXSELL
NEFORMALNI, A KOORDINIRANI
Ime Zorice Gregurić, dragovoljke Domovinskog rata i bolničarke, našlo se posljednjih mjeseci u žiži javnosti jer je bilo na brojnim priopćenjima Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata usmjerenih na račun redatelja i sada već bivšeg ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Hrvoja Hribara. Tportal je istražio o kakvoj je koordinaciji riječ, koliko ljudi i udruga okuplja, kakvi su im planovi i tko je žena koja u njihovo ime javno istupa
Koordinacija je u obračun s HAVC-om krenula za vrijeme ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Ova, kako je opisuje Gregurić, neformalna asocijacija pravnih osoba i pojedinaca stasala je s jednim ciljem – animiranjem državnih institucija i razotkrivanjem kriminala.
'Izabrali smo model kaznenih prijava koje se temelje na relevantnoj dokumentaciji i upoznavanju javnosti s njihovim sadržajem te onim što smo napravili u tom predmetu. Tako je ovoj koordinaciji uspjelo nešto što nije ni onima koji su dio Upravnog odbora HAVC-a', kaže za tportal Zorica Gregurić ispred Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata.
Pitali smo ju što je koordinacija, koliko članova broje, koje točno udruge je sačinjavaju.
'Nismo Gestapo koji će prebrojavati članove nekih udruga koje su nam pristupile. Pomoću društvenih mreža može se vidjeti masovnost i podrška onome što radimo', kratko će o tome koliko ih je.
Za nju je Koordinacija kao živo tkivo koje raste, a ovisno o potrebi i javnom interesu, djeluje, proširuje se ili smanjuje svoje djelovanje.
'Primili smo velik broj zamolbi ljudi da nastavimo dalje. Koliko god nam htjeli nametnuti ideološku komponentu, ovdje se na kraju ipak radi o razotkrivanju financijskih malverzacija novcem iz državnog proračuna, neovisno u ovom trenutku bio to HAVC, a u nekom drugom nešto drugo', kaže Gregurić.
Na samom početku u Koordinaciji je bilo 36 udruga branitelja, stradalnika, udovica, hrvatskih ratnih vojnih invalida, kao i onih koji su prošli kroz logore, a koje su odlučile ukazati na to, objasnila je Gregurić, da je državna institucija novcem poreznih obveznika platila filmski sadržaj koji kriminalizira Domovinski rat i hrvatskog ratnika. Na reakciju ih je potaknuo dokumentarni film '15 minuta – Masakr na Dvoru' u dansko-hrvatskoj koprodukciji, premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu, izazivajući brojne kontroverze.
Hrvoje Hribar je tada rekao kako je to trebao biti film o pasivnosti UNPROFOR-ovog danskog bataljuna, da je scenarij drugačiji od onoga koji su odlučili sufinancirati i da je nezakonito pušten u distribuciju. U Koordinaciji su to kratko ocijenili – kriminalom. S druge strane, producent tog filma HAVC-u je morao vratiti subvencionirana sredstva.
'Našim, novcem poreznih obveznika, financiraju se filmovi koji nedvojbeno sadrže ono što možemo nazvati kriminalom, a to je da se hrvatska vojska optužuje za počinjenje ratnih zločina na mjestu na kojem ne samo da u to vrijeme uopće nije bila, nego jednako tako postoji odluka Haškog suda, u kojoj se navodi da hrvatska vojska nije počinila taj zločin', ističe Gregurić, po zanimanju medicinska sestra, instrumentarka koja je s 23 godine dragovoljno otišla u Domovinski rat i Vukovar, nakon čijeg je pada zarobljena, prebačena u Sremsku Mitrovicu, razmijenjena i oslobođena u Slavonskom Šamcu.
Društveno se angažirala 2000. godine, kada joj se, opisuje u razgovoru, kći plačući vratila iz škole jer je dobila jedinicu iz sastava u kojem je napisala da je srpski narod napao Hrvatsku. Tada se Gregurić zainteresirala za sadržaj školskih udžbenika, aktivirala se s roditeljima u roditeljskom vijeću te su pobrojali na koliko stranica svaki udžbenik u osnovnoj školi ima podataka o Domovinskom ratu.
Zbog razbijanja ćiriličnih ploča u jesen 2014. u Vukovaru Zorica Gregurić je kazneno prijavljena. Vodila se pri tome, kako je otkrila u jednom razgovoru s novinarima, 'legitimnim građanskim neposluhom zbog nezakonito i suprotno odluci Ustavnog suda postavljenih ćiriličnih ploča u Vukovaru' jer je 'htjela maknuti tu 'stvar', a fizičko uništenje tada je bilo i jedini način da se ona ukloni. Dugo je djelovala u Udruzi zagrebačkih branitelja Vukovara, a tijekom prosvjeda u Savskoj smatrali su je 'dobrim duhom braniteljskog šatora'.