Prošle godine spašavala je na Plavoj plaži u Vodicama, a ove ju je dopala Srima – mjesto na pol puta između Vodica i šibenske Jadrije. Prvo je top destinacija masovnog i globalnog turizma, drugo je šibensko kupalište za dušu, za koje kažu da je jedina plaža 'a la Cuba' u Europi, a Srima je nešto između, recimo, plaža za EU.

‘I tako ja dođem do cure u nesvisti, opipam bilo, vidim nije tako loše kako se činilo – kuca joj srce! Postavim je u položaj i taman kad sam polagano rukom krenula iza zatiljka, naletim na toplo, gusto, crveno! A ispod – pomfrit. Cura je zbilja pala u nesvist, kasnije se ispostavilo da je bila neka kombinacija niskog tlaka i dijete, ali ono što se meni činilo kao krv koju je imala svuda po glavi i kosi, bila je ogromna količina kečapa koji je cura izlila po pomfritu… Pa kad se srušila, sve se spojilo - i krumpir i pomfrit i zatiljak… E kad sam to shvatila - onda je sve bilo lakše… ' nastavlja Antonija priču o svom ‘hororu gorem od Ralja, ali s happy endom' dok u hladovini njene osmatračnice pričamo o službi spasioca na vodama, koja je za sigurnu turističku sezonu važna, ako ne kao vatrogasci i pripadnici Gorske službe, a ono s Hitnom sigurno dijeli broncu.

U Hrvatskoj je još 1996., kad je Antonija bila tek mogućnost u svemiru, u organizaciji Crvenog križa započela edukacija spasioca na vodi, jer je zakon propisao da svaki koncesionar na plaži (tu spadaju i rijeke i jezera i bazeni) obavezan imati spasioce na vodi. Licenca za rad spasioca na vodi traje dvije godine, a onda je valja obnoviti. No bez obzira na višegodišnji trud Crvenog križa, u Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno spasioca - na jednoj plaži često nije dovoljan jedan spasilac. Neke su plaže preglednije od drugih i može ih pokriti jedan spasilac. Srima je takva pa je Antonija na njoj sama – ovoga ljeta od lipnja do, nada se, polovice rujna, tu je od 10 do 17 sati.

Ali kako je uopće odlučila biti spasiteljica na lijepom plavom Jadranu?

'Kad se odvrti film unatrag, sve me vodilo tome, iako su me roditelji, kad sam im prije dvije godine rekla da želim biti spasilac, rekli: Kćeri, a zar ne bi bilo bolje da k'a sva normalna dica pereš prozore na benzinskoj pumpi, prodaješ sladolede ili dijeliš letke!? Al' trebali su na to misliti ranije, smije se Antonija, pa iz rukava nabraja kako je od drugog osnovne počela trenirati karate, od sedmog osnovne paralelno veslanje na Krki, a od četvrtog srednje tome je dodala i trčanje, duatrone i triatrone. A završila jezičnu gimnaziju, što će reć' - zna pomoći i na stranim jezicima, a onda upisala prvu godinu Kineziologije u Splitu, kaže Antonija. I kako s takvim pedigreom – ne biti spasiteljica!

Da biste postali spasilac, morate ispunjavati sljedeće uvjete – navršenih 18 godina, minimalno srednju stručnu spremu ili upisan završni razred srednje škole, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti te znanje plivačkih tehnika kraul i prsno. Osim toga, potrebno je isplivati 400 metara te preroniti 25 metara u daljinu u određenoj normi, ali to je tek početak. Teoretski dio tečaja održava se u predavaonici, a praktični na bazenu ili otvorenoj vodi. Sedmodnevni tečaj koji je Antonija s uspjehom prije dvije godine položila tražio je sedam dana treniranja u bazenima, simulacije na plažama, edukaciju u praksi i teoriji. Prijavilo ih se te godine 30, a licencu dobilo 9, od toga dvije žene.

‘Uz mene je licencu dobila jedna cura koja trenira vaterpolo. Ostao su bili vaterpolisti i plivači. I među njima i ja. A taj prvi dan u Vodicama nikad neću zaboraviti. Svaki kupač mi se činio potencijalni utopljenik. Te ovome će pozliti, ovaj se sigurno prejeo i podnapio, ovaj se kuraži i sigurno će mi plivat preko bovica… 'Tako sam mislila i falila – sve je prošlo u najboljem redu, ako ne računam ono dite šta se ubolo na ježa',priča Antonija i kaže kako su spasioci važni dio turističke ponude.

‘Svaki će turist radije doći na čuvanu plažu, evo, jutros mi je došla jedna cura iz Amerike i pitala me može li se kupati po ovim uvjetima. U Americi znaju da vremenski uvjeti ili plima i oseka itekako određuju može li se kupati ili ne. I da su dužni poštivati savjete spasilačke službe', pričajući mi otkriva kako u Šibeniku sigurno ima oko 60 završenih spasioca (u sezoni ih je aktivno 35), a u Hrvatskoj prema trenutačnim procjenama na vodama nas spašava oko 450 spasioca na oko 180 lokacija.

‘U Šibeniku postoji i Klub spasioca 'Sv Nikola' koji povezuje nas spasioce i olakšava nam rad. Klub nam daje potporu u komunikaciji s koncesionarima. Također, spasiocima se omogućuje rad preko cijele godine, bilo volonterski ili honorarno unutar Hrvatskog Crvenog križa. Može se raditi na unutarnjim bazenima, surađivati s drugim klubovima, tijekom spasilačkih ljetnih sportskih igara. Moguće je raditi i u drugim državama. No, meni je trenutno spašavanje sezonski posao, plaćen je pristojno tako da mi olakša financiranje studija', kaže Antonija.

'Intervencija na plaži ima raznih: utapanja, srčanih i toplotnih udara (s prva dva se nisam suočila) , krvarenja i raznih drugih slučajeva gdje je potrebna naša intervencija. Želja nam je da takvih slučajeva ima što manje. Naša prva intervencija, odnosno pružanje prve pomoći, ukoliko se ispoštuje protokol intervencije, može uvelike pomoći i spasiti život, bilo da se radi o prve četiri minute koje su jako bitne kod pomaganja osobi bez svijesti, ili o većem vremenskom periodu u kojem je potrebno zbrinuti unesrećenog na najbolji način dok ne stigne hitna liječnička pomoć', kaže Antonija, dodajući kako nikad nije naišla na sumnjičavost ili neposluh zbog toga što je žena.

‘No, prije svega – da bih mogla spašavati druge, moram u prvom redu spašavati sebe od dehidriranosti, toplotnog udara, paziti da ne pregladnim i da ne izgorim na jakom suncu te se redovito rashlađivati. Samo uz sve te mjere opreza mogu biti smirena i potpuno spremna da u trenu reagiram, trčim i plivam, da bih nekoga spasila’, kaže Antonija, koju veseli i to što spasioci imaju svoje male Olimpijske igre. Prošle godine nastupila je na Spasilačkom natjecanju u Zatonu kraj Zadra gdje je u dvije discipline osvojila medalje: zlato u run-swimm-run i broncu u disciplini super lifesaver. Nada se da će sljedeće godine biti barem jednako uspješna.

‘Kad ljudi čuju da sam spasilac, pitaju me zašto to radim!? Na kraju sam i sama razmislila što me tome privuklo: dinamika, sport ili nešto treće. I na kraju sam shvatila i mislim da je ključ u velikoj odgovornosti i spoznaji da mogu i znam pomoći drugom. Sve drugo je preduvjet. Eto zato to volim raditi', kaže mi Antonija dodajući kako je veseli da se svake godine na tečaj prijavljuje sve više žena koje žele postati dio ‘hrvatskog Baywatch tima’

I za kraj - evo i objašnjenja kako smo tako dugo pričati za vrijeme Antonijine radne smjene. Tog dana je puhala prva jaka bura nakon Velike Gospe. Na plaži u Srimi u rano jutro toga dana - nije bilo nikog. Razloga za intervenciju nije bilo – dok se reporter nije uboo na ježa.