Tokijsku podzemnu željeznicu vode dvije kompanije, prva je Tokyo Metro u vlasništvu grada Tokija i same japanske vlade, dok je druga Tokyo Toei, privatna tvrtka. Obje čine mrežu podzemnih hodnika dugih 300 kilometara željezničkih tračnica omeđenih s više od 270 stanica. Broj prevezenih putnika je blizu fantastičnih deset milijuna putnika dnevno.

Snalaženje u tokijskom željezničkom podzemlju nije komplicirano. Osim standardnih natpisa na japanskim pismima, imena stanica i ostalo popratno znakovlje uvijek su ispisani i velikim latiničnim slovima. U samim vlakovima ugodni ženski glasovi najavljuju stanice dvojezično, na japanskom i engleskom. Uz informacije o stanicama na kojima se križaju druge linije, uvijek ćete znati otvaraju li se vrata lijevo ili desno.

Za metro vrijede posebna pravila ponašanja. Pristojno je tokom vožnje biti tiho i ne smetati ostalim putnicima. Zbog toga će se Japanci suzdržavati od javljanja na mobitele, glasnog slušanja walkmana, pa čak i bučnog razgovora s prijateljima. Vožnja metroom je, kao i ostali japanski vlakovi, dobra prilika za upoznavanje mentaliteta Japanaca. Primijetit ćete dvije glavne grupe putnika: one koji nekom zanimacijom krate vrijeme putovanja, npr. čitanjem, slušanjem glazbe ili igranjem igrica, i one koji koriste vožnju vlakom ne bi li na kratko zaspali i odmorili se nakon ili prije iscrpljujućeg radnog dana.

Također ćete primijetiti da je podzemna željeznica jedno od najidealnijih mjesta za čitanje mangi. Bez obzira na sadržaj, mnogi će se japanski muškarci zadubiti u čitanje, neće ni primjetiti, pa se time neće ni ljutiti ako im stojite iza leđa i čitate zajedno s njima. Posebno zabavna grupa putnika su 'spavači' - bit ćete svjedoci mnogih čudnih poza, klonulih glava i iznenadnih buđenja nakon kojih obično slijedi istrčavanje na stanicu kod prvog sljedećeg zaustavljanja. Ne treba posebno ni spomenuti da su vlakovi podzemne čisti i uredni, nema šarotina flomasterima, nema crtanja grafita. Školarci su ozbiljni kao i odrasli, kako i ne bi bili kad vlakovima patroliraju nastavnici. Uhvate li nekog od učenika da se neprimjereno ponaša, slijedi mu upisivanje u školsku knjižicu.

U tokijskom metrou nisu samo putnici pristojni, već i vozači i kompletno zaposleno osoblje. Iako su vlakovi podzemne posebno frekventni u vrijeme jutarnjih gužvi, potrebno je pogurati putnike u vagone vlakova, stoga japanski metro zapošljava tzv. gurače koji će vlastitim rukama i ramenima pomoći putnicima da uđu na vrijeme i omogućiti da se vrata vagona mogu zatvoriti. Vozač vlaka najprije daje znak za zatvaranje vrata, zatim, iako ima kameru, izlazi provjeriti jesu li svi putnici ušli, nakon toga zatvara svoja vrata i pokreće vlak.

Vožnja podzemnom željeznicom iznimno je sigurna, svaka linija vozi svojim pravcem, tako da su sudari vlakova u tunelima nemogući. Sve linije stalno se nadgledaju i ljudskim oko i računalno, uvode se i rješenja koja i nama na zapadu izgledaju poput znanstvene fantastike, pa tako već neko vrijeme Japanci imaju liniju Yurikamome čijim se vlakovima upravlja automatizirano, bez vozača. Ipak, ni Japanci nisu imuni na sigurnost druge vrste, a to je uvijek prisutna opasnost od terorizma. Posljednji put je to bilo relativno davne 1995. godine. Članovi sekte Aum Shinri Kyo napadom na tokijski metro bojnim otrovom sarinom pokušali su požuriti vlastito proročanstvo sudnjeg dana. U tom suludom napadu ozlijeđeno je oko 500 putnika, a sedam ih je preminulo.