Predsjednik narodnjaka, arhitekt po struci, a poduzetnik po vokaciji, novinarima je zahvalan sugovornik novinarima jer, osim što je vješt govornik, nema dlake na jeziku, naročito kad treba kritizirati vladajuće strukture i političke protivnike.

Uz njegovo ime, doduše, vežu se korupcijske afere koje nikada nisu dokazane, pa je njegovo ime s pozicija pravosuđa potpuno čisto. Simpatije hrvatskih građana stekao je nakon što je kao ministar graditeljstva u Vladi pokojnog Ivice Račana pokrenuo projekte izgradnja autoceste Zagreb - Split i Program društveno poticane stanogradnje. Takvi stanovi su popularno nazvani 'Čačićevim stanovima'.

S mjesta varaždinskog župana Čačića su u lipnju 2008. godine smijenili HSS, HDZ i HSLS zahvaljujući glasovima dvojice HNS-ovaca, koji su se proglasili neovisnima o stranci.

Budući da je zakasnio podnijeti zahtjev za aktiviranje saborskog mandata, HDZ-ovci mu nisu htjeli progledati kroz prste, kao što su učinili svom stranačkom kolegi Anti Bagariću, pa se nije mogao vratiti u saborske klupe.

Čačić je najavljivao da će se kandidirati za zagrebačkog gradonačelnika na lokalnim izborima 2009, no i tu je zakasnio u zakonskom roku prijaviti prebivalište u Zagrebu. Nakon toga su se mogle čuti najave da ćemo Radimira Čačića moći vidjeti kao predsjedničkog kandidata na skorim izborima, ali i od toga je odustao. Boje HNS-a na predsjedničkim izborima branit će potpredsjednica stranke i saborska zastupnica Vesna Pusić.

Tijekom parlamentarnih izbora 2007. reklamirao se kao premijerski kandidat, a u sklopu kampanje je izdao biografsku knjigu 'Ostvarenja'. Kandidatura nije polučila uspjehom,  naprotiv, HNS je ostvario jedan od lošijih izbornih rezultata.

U prvom poglavlju knjige 'Ostvarenja', nazvanom 'Kratke crtice iz života', proanalizirao je na koji je način njegovo djetinjstvo ostavilo traga na imidž Čačića kakvog danas znamo – odrješit, na trenutke i prgav, no spreman da oštro stane u obranu svojih stavova.

'Još kao mališan, u osam godina promijenio sam pet osnovnih škola i u tim neprekidnim upadima u kompaktne sredine razradio sam način kako se uklopiti i izboriti se za opstanak. Svih osam godina bio sam odličan učenik, iako se ne sjećam da sam baš pretjerano učio. Iz svih tih škola ne bih mogao nabrojiti nijednu upečatljivu impresiju osim poneke ljubavi', prisjeća se Čačić i nastavlja:

'Svake godine dobio bih po jedan ukor pred isključenje – na primjer, u četvrtom razredu gimnazije isključen sam zbog drskosti jer mi je profesor dao vrlo dobar zbog jako lošeg rukopisa, pa sam morao čitati sve zadaće na glas. Rekao sam mu da se ne šali s ocjenom, da ja ionako suvremenu književnost znam bolje od njega! Nakon raznih ukora svaki put bi me vratili nazad jer sam bio odličan učenik i išao sam na razna natjecanja.'

Prisjeća se i kako je započela njegova karijera uspješnog gospodarstvenika: 'Svoje prve ugovore s ocem, koji su me naučili zacrtavanju osnovnih životnih i poslovnih ciljeva, ubrzo sam počeo unovčavati. Otac je sav sretan potpisao da će mi platiti za svaki ispit i kolokvije koje položim s ocjenom većom od tri, a snizim li prosjek, meni to zaračunavati. Ubrzo sam počeo zarađivati. Posebno ga je uništila ona serija od četrnaest posljednjih ispita. Zadužio se i podigao kredit kojim sam kupio starog fićeka', priča Čačić.