'Okruženi smo nasiljem svih mogućih vrsta na svim mogućim razinama i potrebna je zapravo nasilna borba protiv nasilja, ali žene su potpuno nezaštićene jer ne postoje dovoljno oštre sankcije, a i mediji bi trebali odgovornije pisati o ovakvim slučajevima', ističe Krizmanić

Previše crne kronike vrišti iz medija gotovo na svakom koraku, što može potaknuti da ponavljanje ili oponašanje djela, a mediji bi trebali više prostora potrošiti na to kako pomoći u problematičnim situacijama, odnosno da do njih ni ne dođe.

Krizmanić upozorava da je edukacija potrebna i društvu u cjelini ali i samim ženama, koje iz različitih razloga, koliko god se oni činili neshvatljivima, ostaju uz partnere nasilnike.

Objašnjava da 'žene koje žive s nasilnim muževima ili partnerima ne dobivaju batine svaki dan, ponekad ima razdoblja u kojima se nasilnici ponašaju normalno i pristojno pa se čini kao da se situacija promijenila. Također, često se nadaju da će one uspjeti promijeniti svoje nasilne partnere ili pak same sebe okrivljuju za to što im se događa i toga se stide. Umjesto da odu kad im se prvi put dogodi šamar.'

POMOĆ ŽRTVINIJE CINKANJE

'Stoga žene treba educirati da ne toleriraju nasiljejer će ono postati nešto trajno, a ta se edukacija treba protegnuti na cijelo društvo koje je okruženo nasiljem, protiv kojega bi trebalo pokrenuti aktivnu borbu protiv nasilja', poručuje Krizmanić.

Institucije su spore i trome, cijeli sustav ne funkcionira dobro, ali posebno je bolno što se često obitelj ili prvi susjedi prave kao ništa ne znaju, ne čuju i ne vide. Ili znaju, ali reakcije izostaju.

'S jedne strane, nitko ne želi cinkati, a s druge, ionako živimo u društvu u kojem nitko ne brine ni za koga, nestala je kultura pomaganja', upozorava Krizmanić i primjećuje da se o ovom problemu oglašavaju još samo ženske udruge, koje same ne mogu puno učiniti nasuprot nefunkcionalnog sustava.

Koliko sustav kasni, pokazuje i to što su se u MUP-u sad sjetili da bi mogli konačno organizirati ranije najavljivan sastanak na najvišoj razini, uključujući i premijerku, kako bi razmotrili i analizirali situaciju. S obzirom na dosad (ne)viđeno, ne bi trebalo ostati u šoku ako padne prijedlog o osnivanju kakve nove radne skupine.

No možda nadležnima na pamet padne i osvrnuti se na zahtjeve koji su im još prije mjesec dana pristigli iz Autonomne ženske kuće Zagreb, a na koje podsjeća aktivistica za ženska prava Neva Toelle.

Podsjeća da se AZKZ obratio ministarstvima unutarnjih poslova i pravosuđa te Centru za socijalnu skrb Zagreb i Državnom odvjetništvu, pitajući ih vrijede li životi zlostavljanih žena samo 10.000 kuna, koliko iznosi predviđena zakonska kazna za kršenje pravorijeka suda.

MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

1. Odvojeno ispitujte zlostavljača i žrtvu
2. Obavezno privedite svakog zlostavljača prekršajnom/kaznenom sudu, prekinite praksu privođenja zlostavljača nakon tek treće policijske intervencije.
3. Vjerujte izjavi žene – žene ne lažu o zlostavljanju
4. Redovito izričite mjeru opreza za ženu/djecu u slučajevima partnerskog nasilja.
5. Promijenite praksu pokretanja prekršajnih postupaka protiv žene žrtve nasilja.
6. Partnersko nasilje nije svađa – žena ima pravo na nužnu obranu od napada.
7. Provjerite svaku dojavu o oružju – pronađite ga i oduzmite.
8. Po dojavi o partnerskom nasilju, ukoliko zlostavljača ne možete pronaći, odmah raspišite tjeralicu.

DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU RH

1. Vjerujte ženama – žene ne lažu o svojim iskustvima o zlostavljanju.
2. Po saznanju o partnerskom nasilju istražite svaki prijavljeni slučaj.
3. U predmetima partnerskog nasilja postupajte po hitnoj, a ne redovnoj proceduri
4. Na svim ročištima, u kaznenim postupcima zbog partnerskog nasilja osigurajte prisustvo predstavnice/ka općinskog državnog odvjetništva.

CENTRU ZA SOCIJALNU SKRB ZAGREB

1. Vjerujte iskazu žene – žene ne lažu o svojim iskustvima o zlostavljanju.
2. Zaštitite ženu žrtvu partnerskog nasilja kroz održavanje odvojenih postupaka posredovanja.
3. U slučaju opetovanog partnerskog nasilja, zaštitite ženu i djecu prijedlogom sudu o privremenoj zabrani viđanja djece i oca zlostavljača – pravo na psihofizičku sigurnost žene/djece važnije je od prava oca na kontakte s djecom
4. Redovito informirajte žene i isplaćujte iznos alimentacije kad otac to ne čini
5. Usvojite praksu redovitog podnošenja kaznenih prijava protiv očeva umjesto kojih centri za socijalnu skrb isplaćuju alimentaciju.
6. Po svakom saznanju o partnerskom nasilju podnesite prijavu policiji.
7. Formirajte pismeno mišljenje sudu da se oduzme roditeljsko pravo očevima koji opetovano ugrožavaju živote žena i djece.

MINISTARSTVU PRAVOSUĐA

1. Usvojite zakonom propisanu praksu da se sudski postupci partnerskog nasilja moraju rješavati hitno, bez odgode, a ne u redovnom sudskom postupku
2. Zaštitite ženu žrtvu od novog nasilja kroz odvojena ročišta.
3. Hitno izdajte privremenu mjeru o skrbništvu.
4. Smanjite strah, spriječite retraumatizaciju, omogućite kvalitetnije svjedočenje žene žrtve nasilja na prekršajnom/kaznenom sudu kroz redovitu upotrebu video linka.
5. Zaštitite žene/djecu žrtve partnerskog nasilja kroz obavezno izricanje mjere opreza od strane suda do pravomoćnosti rješenja o zaštitnim mjerama.
6. Žena ima pravo na nužnu obranu od napada – nikad ne kažnjavajte žrtvu
7. U slučajevima partnerskog nasilja usvojite praksu izricanja maksimalnih a ne minimalnih kazni za zlostavljače
8. Vjerujte svjedočenju žene – žene ne lažu o svojim iskustvima o zlostavljanju.
9. Zaštitite ženu žrtvu nasilja i usvojite praksu izricanja zabrane susreta te druženja zlostavljača sa djecom sve dok zlostavljač ne promijeni svoje nasilno ponašanje i ne pokori se drugim nalozima suda.

Premda sustav ima problema, postoje stvari koje ipak treba učiniti dođe li do nasilja, upozoravaju iz AZKZ-a.

ŠTO UČINITI U SLUČAJU NASILJA?

Nazvati policiju i od nje tražiti da povede prekršajni postupak protiv počinitelja nasilja, da vas informira o zaštitnim mjerama i značenju zaštitnih mjera te da u suradnji s vama u vaše ime zatraži od prekršajnog suda izdavanje zaštitnih mjera koje osobno smatrate najučinkovitijima.

Otići liječniku zbog pregleda koji će služiti kao dokazni materijal na sudu u daljnjem prekršajnom ili kaznenom postupku. Ukoliko nemate zdravstveno osiguranje, hitan liječnički pregled obavit će svaka ustanova hitne pomoći ili dežurna liječnica u Hrvatskoj.

Fotografirati sebe i stan zbog ozljeda i štete.

U slučaju izbacivanja iz stana i promjene brave, pozvati policiju te putem odvjetnika (privatnog ili u nekoj od ženskih udruga) uložiti tužbu sudu zbog smetanja posjeda. U međuvremenu razmislite gdje je najpametnije smjestiti se do vraćanja u posjed stana (primjerice u skloništu ili domove za smještaj odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja).