Iako je izvedena u miru i u krugu uže obitelji, treća sahrana bivšeg predsjednika Čilea Salvadora Allendea odviše je indikativna za trenutak ove južnoameričke zemlje rastrgane između strana koje su podržale ili osudile Pinochetov vojni udar i diktaturu, strana koje se i sada tuku, iako su akteri drugi, na ulicama Santiaga
Rujan je mjesec prepun simbolike u Čileu. U nedjelju, 4. rujna, treći put je sahranjen predsjednik Salvador Allende koji si je oduzeo život, kako je uvijek govorila njegova rodbina i kako je konačno nedavno utvrdila forenzika, tijekom napada na predsjedničku palaču La Moneda u sklopu vojnog udara koji je 11. rujna 1973. protiv njega poveo general Augusto Pinochet
Branitelji lika i djela Salvadora Allendea su bili podijeljeni između onih koji su prihvatili sada i potvrđenu verziju: da si je pucao ispod brade sačmaricom i raznio mozak, jer nije bio spreman, možda s pravom, biti ponižen od diktature koja je prijetila i koja je, kako je ovih dana registrirano, ostavila 3.065 mrtvih i nestalih i još oko 37.000 raznih žrtava zatvora, mučenja i protjerivanja, te onih koji su branili tezu da je poginuo junačkom smrću braneći svoj ured i predsjednički položaj.
Pinochet se požurio da sahrani Allendea, samo u prisutnosti udovice, u poznatom ljetovalištu Viña del Mar. Početkom povratka demokracije 1989. Allendeu je priređen svečani ispraćaj kakav je kao predsjednik republike zaslužio. Okupila se velika masa te 1990, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici glavnoga gradskoga groblja u Santiagu. Otada su trajali pritisci da se obavi ekshumacija i istraga da se sazna kako je skončao. I saznalo se. Predsjednik Allenede se ubio. Kažu, ponavljamo, s pravom, jer su reakcionari koji su podržali vojni udar i uvođenje diktature kao glavni moto imali parolu 'Čileanci, nakupite dovoljno bijesa!' (Chilenos, junten rabia!).
Treća sahrana, na istome mjestu gdje je bila i druga, događa se u prepolovljenom Čileu, gdje policija opet puca po studentima i ubija ih.
Tri sahrane Salvadora Allendea su paradoks suvremenog Čilea jer taj čovjek koji je, kako je govorila CIA (koja ga je, da se ne zavaravamo, i skinula s vlasti) 'un hombre muerto caminando' (hodajući mrtvac), itekako je živ u srcima mnogih Čileanaca.
Kažu to studenti koji od desno orijentiranog predsjednika Sebastiana Piñere traže otvoreni sastanak uz direktan televizijski prijenos i najavljuju najveće demonstracije baš za 11. rujna, dan diktature i Allendeove smrti, datum koji je, jer je povijest ljuta zmija, utisnut krvlju u srca Amerikanaca i njihove vlasti koja nikada nije izravno priznala da se Pinocheta zapravo vodilo iz Langleya, Pentagona i Bijele kuće.
