Demokrati su na pozornicu Wells Fargo centra doveli svoje najveće zvijezde, neprijepornu A-listu političara i celebrityja (bračni par Obama, senatori Bernie Sanders i Elizabeth Warren, bivši predsjednik Bill Clinton, oskarovka Meryl Streep itd.), a na republikanskoj konvenciji popis govornika uključivao je selebove kao to su Scott Baio, zvijezda sitcoma ‘Happy Days’ iz 1970-ih te nekadašnjeg modela za donje rublje Antonija Sabata Jr.-a, sada osuđenog na žanr reality showa.

Još su bizarniji bili nastupi kontroverznog milijardera Petera Thiela koji je svojedobno konstatirao da je davanje ženama prava glasa uništilo američku demokraciju te plagirani govor potencijalne prve dame SAD-a Melanije Trump, s jedne strane medijski prenapuhan skandal jer se radilo o citatima koji su manje-više opća mjesta, a s druge tako znakovit jer je plagiran stari govor Michelle Obama - original je uvijek superioran kopiji.

Demokrati su i nizom promjena stranačke platforme na inzistiranje Sandersa i njegovih podržavatelja uspjeli i ujediniti stranku pred ulazak u pravu predsjedničku kampanju (ako bi se doista provela, demokratska platforma bi zapravo bila novi New Deal!), a republikanci nisu ni pokušali glumiti jedinstvo u vezi kandidature Donalda Trumpa - bivši se predsjednici i predsjednički kandidati demonstrativno nisu pojavili u Clevelandu, s izuzetkom najvećeg Trumpova rivala za republikansku nominaciju Teda Cruza koji je okupljene pozvao da glasaju po savjesti. U prijevodu: ne nužno za Trumpa.

U skladu s habitusom Donalda Trumpa, RNC je izgledao kao blesav ali baš zbog toga zanimljiv realityshow, nešto što se gleda s namjerom naizmjeničnog zgražanja i ismijavanja, pa je u skladu s takvom dramaturgijom jedina zvijezda bio Trump koji je na kraju održao najdulji govor za prihvaćanje predsjedničke nominacije u suvremenoj povijesti. U govoru se bavio dvjema stvarima: prva je prijeteća propast SAD-a, a druga, naravno, Donald Trump. 'Ja sam jedini koji može popraviti sustav', ustvrdio je Trump propustivši opet objasniti kojim konkretnim potezima i politikama. Sudeći po tome kako je 2016. izgledao RNC, teško je povjerovati da Trump može - kako glasi njegov slogan - učiniti Ameriku opet velikom, jer mu je iznad sposobnosti bila i organizacija smislenu stranačke konvencije. No,Trumpovi podržavatelji od njega ne traže da bude smislen nego da artikulira njihove frustracije na što beskrupulozniji način i potvrdi njihove predrasude. Kako je i sam u govoru konstatirao: 'Ja sam vaš glas.'

Skupina kojoj se Trump obraća pretežito su stariji i srednjoškolski obrazovani bijeli glasači izvan velikih urbanih centara SAD-a, kojih nema dovoljno za osvajanje Bijele kuće te ne čudi što se na DNC-u naglašavalo jedinstvo Amerike u rasnoj, rodnoj i svakoj drugoj različitosti. Republikanci nakon onakve pretkampanje mogu zaboraviti na većinu glasova Latinosa, američkih muslimana, crnaca, žena i svih onih koji nisu sredovječni bijeli heteroseksualni muškarci iz američkog heartlanda, što su demokrati na svojoj konferenciji maestralno iskoristili, slaveći SAD kao melting pot i zemlju u kojoj svatko može postati Amerikanac. Tu se odigrala i indikativna inverzija te je DNC bio posvećen SAD-u kao 'najboljoj zemlji na svijetu' i laudama američkoj izvrsnosti, što je inače uobičajena republikanska retorika, no bili su u tome mnogo uvjerljiviji nego kada se Zoran Milanović dohvati mahanja hrvatskim zastavama po prokušanoj recepturi HDZ-a i njihova koncepta domoljublja. Primjer je te izvrsnosti uostalom i činjenica da su demokrati s Hillary Clinton nominirali prvu ženu u povijesti SAD-a za poziciju predsjednice države.

No najubojitije su strelice prema republikanskom kandidatu na DNC-u došle od, donekle neočekivano, bivšeg gradonačelnika New Yorka (i milijardera) Michaela Bloomberga koji je raskomadao Trumpove tvrdnje o svojim poslovnim uspjesima ('Ja sam iz New Yorka i znam prepoznati prevaranta.') te bračnog para Khan, čiji je sin poginuo 2004. u Iraku te za hrabrost posthumno dobio najviša vojna odličja. Naime, kapetan Humayun Kahn bio je musliman, dakle pripadnik religije čijim bi vjernicima Trump - protuustavno - zabranio ulazak u SAD. Otac pokojnog Humayuna održao je vatren govor protiv Trumpa konstatiravši da dotični nikad nije ništa žrtvovao za Ameriku. Bio je to definitivni medijski trijumf demokrata - roditelji ubijenog američkog junaka protiv narcisoidnog Trumpa - koji se u međuvremenu pretvorio u potez koji ne prestaje davati plodove.

U tom medijskom shitstormu nestala je priča o golišavim fotkama aktualne gospođe Trump koje je objavio tabloid Ruperta Murdocha New York Post. Riječ je o fotografijama iz 1995., koje su snimljene za francuski časopis Max te zapravo nisu ni po čemu skandalozne. Dapače, neki američki mediji spekuliraju kako ih je u Murdochove novine, koje definitivno ne podržavaju demokrate, plasirala baš Trumpova kampanja želeći skrenuti pažnju sa sukoba s Kahnovima.

Od DNC-ja je prošlo već nekoliko dana, no invektive bračnog para Kahn te Trumpovi svađalački odgovor i danas su glavna tema američkih medija. Umjesto da se što prije zaboravi superiorna demokratska konvencija, onda je zahvaljujući Trumpovoj taštini i nemogućnosti podnošenja kritike i dalje glavna vijest koju sam Trump drži na životu. Prvo je mrtav-ozbiljan izjavio kako je žrtvovao za Ameriku to što se bavio biznisom, onda je uz islamofobna podmetanja napao majku pokojnog kapetana Khana, a priča je toliko narasla da se od Trumpa opet ograđuju brojni republikanci koji pljuvanje po obitelji ubijenog vojnika smatraju skandaloznim. Da je napad Khanovih prešutio ili ga iskoristio za napad na Hillary Clinton (npr. 'Pa ona je podržavala invaziju Iraka koja je odnijela život vašeg sina!'), Trump bi postupio politički racionalno. Ali iz njegovih se reakcija lako vidi kako je sve shvatio vrlo osobno, što je otvorilo još jednu priliku za rundu izjava u stilu 'pa zar želite da takav čovjek ima pristup nuklearnim šiframa'.

Sve to, kao i razni prethodni incidenti, bilo bi dovoljno da uništi predsjedničku kampanju nekog uobičajenog političara, no Donald Trump dokazao je više puta da za njega ne vrijede standardna pravila politike. Je li vrijeđanjem roditelja ubijenog vojnika konačno otišao predaleko ili za podržavatelje Donalda Trumpa predaleko jednostavno ne postoji? Zasad se potonje pokazalo kao sigurnija opcija.

Povrh toga, Trump i dalje ima problema s privlačenjem sredstava za svoju kampanju, u čemu neće pomoći ni odluka superbogatih industrijalaca braće Koch koja svojim izdašnim donacijama već desetljećima sustavno utječu na američku političku scenu, napose njezin desni pol. Charles G. i David H. Koch su nedavno poručili kako Trumpovu kampanju za Bijelu kuću vide kao unaprijed izgubljenu te savjetovali ostalim republikanskim donatorima da svoja sredstva usmjere na utrke za Kongres, čime je službenom kandidatu republikanaca zatvorena važna slavina za financiranje kampanje. To što je pak neki dan Trump po n-ti put uhvaćen u laži oko svojih izjava da traži promjenu termina predsjedničkih debata na sugestiju National Football League (NFL), jer se preklapaju s nekim utakmicama američkog nogometa, zapravo je manje primijećeno zbog produženog fajta s obitelji Kahn, tako da kaos koji Trump stalno izaziva očito ima i prednosti za njega.

Hillary Clinton možda je, kako reče u Clevelandu Barack Obama, najkvalificiranija kandidatkinja u povijesti za poziciju američke predsjednice, ali je odavno jasno da se ova američka predsjednička kampanja ne odvija po standardnim pravilima politike, što je djelomice i dobro za okoštali američki sustav. Ali Trump osim vlastite ne baš impresivne osobnosti ne nudi ništa konkretno u političkom smislu. Najkraće rečeno, Trumpova se politika može sažeti u parafrazi Ljudevita XIV: 'Amerika, to sam ja.' Republikanski establišment se tome u većoj mjeri pokorio, pa je demokratima ostavljen širok prostor za pobjedu s porukom 'Amerika, to smo svi mi'. Pa čak i kada to tvrdi od Wall Streeta izdašno financirana Hillary Clinton.

Teško je zamisliti da će se u siječnju sljedeće godine u Bijelu kuću useliti kandidat koji je početak službene predsjedničke kampanje proveo svađajući se tjedan dana s roditeljima pokojnog američkog vojnog heroja i čija je kampanja konstantno na rubu toga da ostane bez novca. Bilo bi to doista ludo i nezamislivo! S druge strane i kao opomena, otprilike ludo i nezamislivo kao i to što je neuračunljivi Donald Trump postao službeni predsjednički kandidat jedne od dviju najvećih američkih stranaka.