Zadatak Vijeća je ispitati presudu s aspekta zakona Europske unije, kazao je sudac Ivan Turudić istaknuvši da 'presuda krši načelo prava na pošteno suđenje, žalbu i obrazloženu sudsku odluku, kao i načela zabrane prisilnog rada, vladavine prava i pravne države'.

Dodao je da u procesu sa Stepincem bilo 13 optuženika optuženih za 40 kaznenih djela, međutim, 'presuda jedino u odnosu na Stepinca nije obrazložena. niti u odluci o krivnji, niti u odluci o kazni. Samo su ponovljeni i onako općeniti navodi optužnice. No cilj nije ni bio utvrđivanje činjenica, nego osveta Stepincu, moralna diskvalifikacija njega i Katoličke crkve, a za to je bila angažirana tadašnja cijela komunistička vrhuška'.

Za ilustraciju karaktera i utvrđenja da se radi o montiranom političkom procesu, Turudić smatra da je dovoljno 'pročitati neke dijelove zapisnika sa suđenje iz kojega, primjerice, proizlazi da su uglavnom provođeni dokazi kojima instruirani svjedoci tužiteljstva terete optuženika o čemu u stvarnosti nije odlučivalo sudsko vijeće nego komunistički tužitelj Jakov Blažević'.

'Ova presuda ima duboki značaj za povijest hrvatskog naroda'

'Temeljni krimen koji se Stepincu stavlja na teret je činjenica da je u vrijeme NDH bio zagrebački nadbiskup. Sam se zapitao tijekom suđenja – pa što sam trebao učiniti? Otići u šumu ili pobjeći u London. On je odlučio ostati sa svojim narodom s kojim je bio i za vrijeme jugosvalenske monarhističke diktature i za vrijeme Titove komunističke diktature', podsjetio je Turudić.

'Izdržavajući kaznu u Lepoglavi, Stepinac je odbio pomilovanje i tražio obnovu postupka ili poništenje presude. Nakon 70 godina volja kardinala Stepinca ispunjena je od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvatskoj državi i zato ova presuda nema samo pojedinačni, nego i duboki značaj za povijest hrvatskog naroda', zaključio je čitajući odluku Izvanraspravnog vijeća Turudić.

Stranke imaju pravo žaliti se na ovu odluku, no DORH je kazao da je suglasan s revizijom i predložio da sud poništi pobijanu presudu u cijelosti što je vijeće i učinilo iza zatvorenih vrata na sjednici koja je počela u 10 sati i trajala vrlo kratko.

Reviziju postupka zatražila je 15. srpnja ove godine obitelj kardinala Stepinca, a njegov nećak Boris Stepinac kazao je kako 'nije očekivao da će sve tako brzo završiti te da je 'sretan što je skinuta ljaga s jednog velikog hrvatskog čovjeka'.

Uz Stepinčeva nećaka i Jurčevića, presudu je čekao i Šeks

Na zagrebački Županijsku sud, osim kardinalova nećaka Borisa Stepinca, došli su i povjesničar Josip Jurčević te Vladimir Šeks, koji je kazao da je na objavu presude došao kao jedan od autora izmjena Zakona o kaznenom postupku koji je omogućio reviziju postupka, a i autor je Deklaracije kojom je Sabor osudio proces kardinalu Stepincu te svim svećenicama i redovnicama koje su bile žrtve komunističkog režima.

Za što je Stepinac bio osuđen?

Podsjetimo, Stepinca, koji bi trebao biti proglašen svecem, u rujnu 1946. tadašnje Javno tužilaštvo Narodne republike Hrvatske temeljem ondašnjega Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države optužilo da je surađivao s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, kao i za nasilno katoličenje pravoslavaca i za pomaganje ustaškom režimu te neprijateljsku propagandu nakon kraja rata. Vrhovni sud proglasio je Stepinca krivim po svim točkama optužnice 11. listopada 1946. godine.

Suđenje Stepincu 1992. je osudio Hrvatski sabor i donio 'Deklaraciju o osudi političkog procesai presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu' u kojoj stoji da je na montiranom političkom sudskom procesu nevino osuđen jer je 'odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda'. Pritom je Saborosudio i druge političke procese 'nevino suđenim svećenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim', stoji u Deklaraciji.

Kako je došlo do revizije?

Revizija postupka omogućena je temeljem odredbe Zakona o kaznenom postupku iz 2009. koji propisuje da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći, mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta.

Revizija treba sadržavati osobne osuđenikove podatke, podatke o presudi koju se pobija, o činjenicama i dokazima na kojima se temelji, obrazloženje i potpis podnositelja te ako je podnositelj nasljednik - dokaz da je osuđenik umro i da je on njegov zakonski nasljednik.

Ako sudsko vijeće utvrdi da je revizija osnovana, ono će 'presudom poništiti u cijelosti ili djelomice pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti', a protiv njegove odluke podnositelj revizije i državni odvjetnik mogu se žaliti Vrhovnom sudu