Toliki broj odbjeglih zatvorenika u Ministarstvu pravosuđa procjenjuju zadovoljavajućim, ako se Hrvatska usporedi s ostalim europskim zemljama, gdje je stopa bježanja često i znatno viša negoli je to slučaj u Hrvatskoj (primjerice u Danskoj, Makedoniji, Sloveniji, Švedskoj, Srbiji...) piše Slobodna Dalmacija.

'U zatvorenim uvjetima izvršavanja kazne zatvora mogućnost bijega je minimalna s obzirom na postojanje fizičkih prepreka za bijeg (zaključane sobe i odjeli, rešetke, žica, vanjski zid...), te veći broj službenika odjela osiguranja. Sukladno Zakonu, upravitelji kaznionica i zatvora obvezno razmatraju premještaj zatvorenika u kaznionicu ili odjel s blažim uvjetima izdržavanja kazne. To se razmatra nakon što zatvorenik odsluži pola kazne, a nakon toga svakih šest mjeseci', kazuje Vesna Dovranić, glasnogovornica Ministarstva pravosuđa.

No, u tim blažim uvjetima, tj. poluotvorenim i otvorenim uvjetima izvršavanja kazne, ne postoje fizičke prepreke za sprečavanje udaljavanja, a broj službenika odjela osiguranja višestruko je manji nego u zatvorenim uvjetima, stoga je iz ovakvih uvjeta i bijeg češći.

'Sam bijeg nije kazneno djelo te se zbog njega ne može izreći nova zatvorska kazna, odnosno ne može se produljiti već izrečena kazna. Za vrijeme bijega, kazna zatvora ne teče te se u tom smislu izvršavanje kazne produljuje na vrijeme koje je zatvorenik proveo u bijegu', govori Vesna Dovranić. No, situacija se mijenja ako se tijekom bijega počini neko kazneno djelo.