VJERSKI TOTALITARIZMI

U čemu se razlikuju Saudijska Arabija i Islamska država?

20.12.2015 u 14:09

Bionic
Reading

Preljub se kažnjava kamenovanjem do smrti, homoseksualnost javnim smaknućem, krađa odsijecanjem ruke, teško razbojstvo razapinjanjem na križ... Tako to propisuje zakon samozvane Islamske države, ali i susjedne Saudijske Arabije. Saudijska Arabija je ove godine pogubila 151 osuđenika na smrt, najviše u posljednjih 20 godina, ali će 2015. Saudijke barem pamtiti po tome što su posljednje u svijetu dobile pravo glasa i prvi put izašle na lokalne izbore

'Raif Baldawi izniman je i hvalevrijedan čovjek kojemu je izrečena jedna od najokrutnijih kazni, koju možemo opisati jedino kao brutalno mučenje. Pozivam kralja Saudijske Arabije da zaustavi njeno izvršenje i gospodina Baldawija pusti iz zatvora, kako bi se vratio supruzi i djeci, te mu dopusti putovanje na plenarnu sjednicu da primi Nagradu Sacharov', izjavio je predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schultz nakon odluke da se ovogodišnja prestižna nagrada za slobodu misli dodijeli 31-godišnjem blogeru, aktivistu za ljudska prava i uredniku stranice Slobodni saudijski liberali.

Apel nije uslišan. Kralj Saudijske Arabije nije popustio ni ovog puta, kao ni u posljednje tri godine otkako traje međunarodna bitka za spas nesretnog čovjeka, te je nagradu pred koji dan, 16. prosinca, preuzela Baldawijeva supruga Ensaf Haider, a 'zatvorenik savjesti' nastavio služiti desetgodišnju kaznu zatvora tijekom koje mora primiti 1000 udaraca bičem u javnosti. Njegov zločin? 'Vrijeđanje islama' i kritiziranje vjerske policije, što se u Saudijskoj Arabiji smatra neoprostivim grijehom, vrijednim jezive kazne tijekom čijeg se izvršenja pod kišom strašnih udaraca i mnogo snažnije tijelo od krhkoga Baldawijeva naprosto raspada te čovjek umire u strašnim mukama.

Saudijsku Arabiju zato smatraju jednom od najkontroverznijih zemalja na svijetu. Kao vodeći svjetski izvoznik nafte (nafta čini 90 posto izvoza i 75 posto BDP-a) super je bogata, prijatelj Amerike, ali i super konzervativna kraljevina, iz koje Zapad povremeno izvlači priče o drastičnom kršenju ljudskih prava ili o uzničkom položaju žena punom ograničenja. Istodobno s njom uredno trguje i posluje, kao što to čini republikanski predsjednički kandidat Donald Trump gradeći tamo igrališta za golf, a u isto vrijeme javnost se zgraža nad sramotnim izjavama kako svim muslimanima odreda treba zabraniti ulaz u SAD.

Saudijska Arabija, pak, s jedne strane gaji veze sa Zapadom, a s druge ispod žita pomaže susjednoj samoproglašenoj Islamskoj državi, dok s treće šalje mrvice pomoći izbjeglicama na Balkanskoj ruti. U zemlji raspolućenoj između države blagostanja po europskom modelu i konzervativnog društva u kojem izuzetan utjecaj imaju islamske vođe (uleme), Kur'an predstavlja ustav, vrhovni je zakon Šerijat, a upravo je 'zemlja dvaju hramova' (Meka i Medina) kolijevka konzervativnog vehabizma, koji zadržava vjernike na doslovnom čitanju Kur'ana i izvornom tumačenju islama, bez znanstvenih, teorijskih i sličnih propitivanja. Stoga ga mnogi smatraju ideološkom potkom terorističkih pokreta u Afganistanu, Siriji i Iraku te vjerojatno nije slučajno da se baš bogati nasljednik obiteljskog građevinskog carstva, Saudijac Osama Bin Laden, prometnuo u ultra ekstremističkog borca za korijene islama, kao što to sada na jednako okrutan način nastavlja ISIL.

Tako Saudijska Arabija i nadalje trenira strogoću, pa kada je susjedna Islamska država prošloga prosinca na društvenim mrežama objavila svoj kazneni zakon, kao 'upozorenje i opomenu' stanovnicima osvojenih područja u Iraku i Siriji, svijet je bio zaprepašten brutalnošću kazni, ali ga je jednako iznenadio i zakon 'zapadnjačke' Saudijske Arabije. Kazne su gotovo identične: učini li udata žena preljub, prema saudijskom zakonu čeka je kamenovanje do smrti – isto kao u Islamskoj državi. Ako učini preljub, a još nije udata, i u Saudijskoj Arabiji i u Islamskoj državi dobit će stotinu udaraca, a u potonjoj još godinu dana izgona. I jedni i drugi kažnjavaju smrću homoseksualce, ubojice, veleizdajnike i one koji vrijeđaju islam.

Islamska država nedavno je objavila videosnimku svojih vojnika koji s krova jedne visoke zgrade u okupiranom iračkom gradu Mosulu bacaju nekoliko muškaraca, jer im je 'dokazano' da su gejevi. Za teško razbojstvo (uključujući ubojstvo) Islamska država propisuje smrt na križu, a Saudijci samo 'običnu' smrtnu kaznu; razbojstvo (bez ubojstva) i jedni i drugi kažnjavaju odsijecanjem ruke i stopala. Krađu prvi kažnjavaju odsijecanjem ruke, a Saudijci odsijecanjem desne ruke, dok je za klevetu i konzumiranje alkohola u Islamskoj državi predviđeno 80 udaraca bičem, a u Saudijskoj Arabiji to ovisi o diskrecijskom pravu suca.

Dok iz svojih egzekucija ISIL-ovci vole raditi video-spektakl, u Saudijskoj Arabiji ih žele zadržati u domaćim granicama. Stoga je nedavno uhićen i optužen policajac koji je snimio javno odrubljivanje glave jednoj ženi u Meki i snimku pustio na društvene mreže. U sjeni ISIL-ova bezumlja, tiho je prošlo izvješće Amnesty Internationala koje govori da je ove godine u Saudijskoj Arabiji izvršena 151 smrtna kazna, najviše od rekordne 1995. kada su pogubljene 192 osobe. Od toga je 71 stranac iz redova šest milijuna gastarbajtera iz siromašnih azijskih zemalja, koji ovdje rade za mizerne nadnice, a ne poznaju dovoljno ni jezik, ni kulturu, ni običaje.


Pa ipak, nešto se mijenja, barem kada je riječ o ženama.

Nakon Novog Zelanda koji je prvi 1893. dao ženama pravo glasa, Saudijska Arabija je to prošloga tjedna učinila posljednja, ne broji li se Vatikan, gdje papu biraju kardinali, a oni su, dakako, muškarci. Iako je registriranih glasačica bilo samo 130.000 u odnosu na 1,35 milijuna glasača te je među 6.917 kandidata za 284 mjesna vijeća bilo samo 979 žena, a izabrano ih samo 17, bio je to značajan korak za kraljevinu u kojoj muškarci smatraju da ženama nije mjesto u javnom životu. Uostalom, i samim je muškarcima nakon 2005. i 2011. ovo bio treći izlazak na lokalne izbore, jer drugih i nema, budući da u toj monarhiji pod vlašću sinova i unuka prvog kralja Abdula Aziz Al-Sauda nema stranaka.

Za razliku od, primjerice, siromašnih Afganistanki koje su pravo glasa dobile još 1965. (ukinuto pod talibanima od 1996. do 2001), prebogate Saudijke, jedne od najškolovanijih u arapskom svijetu, tako su tek ovoga prosinca probile zvučni zid. No kandidatkinje su se muškim glasačima smjele obraćati samo neizravno preko svoga mahrame (službeni muški skrbnik koji svaku Saudijku prati na javnim mjestima, obično otac, muž ili član familije) ili preko poslovnog kolege, a ako su s biračima ipak željele neposredan kontakt, morale su se od njih odvojiti paravanima. Budući da nisu imale pristup na TV, preostale su im društvene mreže, tweetanje i snapchatting, boreći se za glasače najsuvremenijim načinom komuniciranja.

Sve aktivistice za pravo žena da sjednu za volan bile su isključene iz izborne trke bez ikakva objašnjenja, pa Saudijska Arabija tvrdoglavo jedina u svijetu brani ženama da voze. Doduše, ne brani to službeni zakon, ali brane vjerski vođe s obrazloženjem da ženski vozači 'potkopavaju društvene vrijednosti'. Država nekim ženama financira studiranje u SAD-u, ali im ta ista država ne dozvoljava putovati, zaposliti se, upisati studij, udati se ili otići na operaciju bez dozvole muškog skrbnika. Bez mahrame ne može ni u šoping, liječniku ili sjesti u automobil s nekim drugim muškarcem. Jedna je silovana tinejdžerka osuđena na više udaraca bičem nego njezini silovatelji, jer se u trenutku silovanja našla na javnom mjestu bez skrbnika. Iako ih je danas 21 posto zaposleno, bez muževe dozvole ne mogu otvoriti bankovni račun, a do 2002. nisu imale ni osobne karte.

Vjerska policija brine se da žene u javnosti ne pokazuju suviše mesa i ne nose previše šminke. Većina javnih zgrada, ureda, banaka i sveučilišta za njih ima posebne ulaze. Ne sudjeluju u sportskim natjecanjima, a kada je Saudijska Arabija prvi put poslala svoje atletičarke na londonsku Olimpijadu, najžešći klerici optužili su ih za 'prostituiranje'. Među bizarnija ograničenja spada i zabrana posjećivanja groblja, čitanje necenzuriranih modnih magazina i kupovanje Barbike, kao simbola seksualizirane zapadnjačke žene.

Utoliko je neobičnije zazvučala jedna rubna vjestica o otvaranju prvog 'halal sex shopa'. Marokansko-nizozemski biznismen, izvjesni Abdelaziz Aouragh, odlučio ga je otvoriti, nigdje drugdje, nego u najsvetijem islamskom gradu Meki, zbog čega se opširno konzultirao s vjerskim vođama. Budući da islam brani masturbaciju, trgovina ne smije prodavati vibratore, lutke za seks, pornografski materijal i druge igračke, a umjesto toga nudi široki izbor proizvoda za 'fino stimuliranje senzualnosti', kao što su masažna ulja, mirisne svijeće i kojekakve kremice. Zapadnjački uvoz na halal način.

Tako se sve malo smije, a malo ne smije te ni ograničenja koja se nameću današnjim Saudijkama nisu za sve i svakoga jednaka, pa upućeni objašnjavaju da u Saudijskoj Arabiji vrijedi 'klizna skala' - sve ovisi o tome tko ste, kojem društvenom krugu pripadate, koga znate, kome se obraćate, koliko ste bogati, s kim ste i gdje ste. Ni drakonske kazne se ne primjenjuju uvijek doslovno kao nekada, pa je i slučaj Raif Baldawi upao u procjep između trenutačnih odmjeravanja političkih snaga između kralja i vjerskih vođa. No što to vrijedi Baldawiju koji će zbog nekoliko kritičkih primjedbi o prakticiranju vjere, izdisati pod kišom tisuću udaraca bičem...