Zabavne su mi te ocjene zato što ja znam da nije tako, ali često ih nemam previše volje razuvjeravati. Djeluju ti ljudi uglavnom sigurno, uvjereni da je ono što govore jedina, potpuna i neupitna istina.

Na ovu tvrdnju s kafićima sam posebno slab. Logično. Ako mi je do osobe koja izjavljuje takvu besmislicu ipak stalo, onda je obično povedem u kafić o kojemu je danas riječ. Najčešće su malo zbunjeni, ali ne odustaju, pa se tako može čuti da 'jedna lasta ne čini proljeće' ili pak pokušavaju slabašnim argumentima obraniti svoj stav nevoljko ipak priznajući da je kava nenadmašna; zaista moraš biti posebna ptica da nastojiš zanijekati očito.

Cijene

Dosta visoke, ali ne i neopravdano visoke. Kava s mlijekom je 12 kuna, a toliko su i čajevi koji imaju maštovita imena (čaj od mente je, recimo, Svježi gospon), pa i kola. Decilitar vina je 10 kuna, a piva ima svakojakih, Erdinger i Fischer su točena (prvo je pola litre 25, a drugo 20 kuna), bocirano možete dobiti O'Hara's (pola litre 25) ili raznorazna organska piva (s medom, od grejpa…) za 29 kuna po litri.

Interijer

Elegantan, uređen s mjerom i pozornošću. Čitav je prostor jedna velika prostorija, ali stolovi su raspoređeni tako da možete, ako vam je do toga (ne znam baš mnoge kojima nije) zadržati svoju privatnost bez da strepite što neznanci za stolom do prisluškuju vaš razgovor i čitavo vrijeme nešto škrabaju u mali crni notes. Jedan dio je uzdignut, što predstavlja svojevrsnu pozornicu (ako je neki program u pitanju), a za običnih dana i tamo su postavljeni stolovi. Šank je širok i dug, djeluje moćno i prilično je ugodno sjediti za njim, pruža sigurnost. Uz njega se osjećate stabilno. Iza šanka je velika školska ploča na kojoj je kredom napisano i nacrtano što je novo u ponudi, što se događa koji dan i još poneka servisna informacija. Ima i jedna ploča preko puta šanka, ali dobio sam dojam da je ta sporedna.

Ako vam je glazba važna u životu, ovo mjesto će vam se svidjeti. Tu nikada nisam čuo nešto što bi me smetalo. Jasno, moji i vaši kriteriji 'onoga što mi smeta i što ne mogu slušati' možda se dramatično razlikuju, ali kada sam u kafiću, volim da mi je ugodno i da glazba ne dominira, ali da je čujem. I da mi se sviđa to što čujem. Ovdje je to uvijek slučaj. Ili neki lako probavljivi jazz, ili nježna indie pop playlista, ili natruhe bluesa i klasičnog rocka; nikada radio. Za svaku pohvalu.

Usluga

Sjajna. Koliko moje spoznaje sežu, tamo operiraju dvije konobarice, pače baristice. Kava je tu važna, posvećuje joj se dužna pozornost. Kada je gužva veća, na koncertima i slično, uskaču i simpatični gazda i njegova simpatična supruga. Gazda je inače mladić koji se vratio iz Amerike kako bi otvorio kafić i provodi dosta vremena u svome prostoru. Ako nije gužva. a vi dođete prvi put, sva je prilika da će vam prići i predstaviti se, ali to radi neusiljeno, nenametljivo. Kombinacija američke srdačnosti i otvorenosti i hrvatskog gostoprimstva. Ne, hrvatsko gostoprimstvo nije ironičan izraz.

Klijentela

Vrata do je music shop. To je značajno. U sklopu kafića postoji i prostorija za probe glazbenika. To je isto značajno. Iz te se dvije činjenice može pretpostaviti da dobar dio publike ne čine, recimo, stomatolozi ili vatrogasci, već ljudi koji očito imaju neke veze s glazbom. Jazz koncerti imaju svoju publiku, večeri poezije svoju, raznorazne pak slušaonice svoju, ali ljudi koji tu ne dolaze zbog programa već tek tako, na kavu ili piće, mogu se svesti pod određeni broj zajedničkih nazivnika. Opisao bih ih jednom riječju kao kulturne, ali bez da time impliciram uštogljenost. Pristojan neki svijet koji će se možda navečer opustiti i popiti čašu više nego što je planirao i nego što može podnijeti, ali će i u takvom stanju zadržati dobre manire, pa neće vikati, neće izazivati nerede, neće vršiti nuždu na mjestima koja za to nisu predviđena.

Sanitarije

Ugodne, čiste i uredne, pa čak i zanimljivo oslikane. Vrata se daju zaključati, ima sapuna i papira, sve je na mjestu. Postoji jedna mana koju ja ne doživljavam kao manu, ali neki su je posebno apostrofirali, pa je red da se i o njoj kaže koja. Naime, toalet je u dvorištu. Ne, ne, ovo nije loša šala (pa naravno da je WC u dvorištu kada se kafić zove 'U dvorištu'), toalet je smješten izvan prostora kafića. Ergo, morate izaći iz prostora u kojemu pijete kavu da biste došli do prostora na kojemu ćete je izbaciti iz svog sistema. To često nije problem. U polarnim noćima zna biti.

Posebna prednost

Kava je zaista fantastična. Ovako, morate znati jednu stvar o meni. Ja sam skeptik. Službeno. Piše mi to u putovnici. I kada sam vidio da se u cjeniku hvastaju kako kavu nabavljaju iz Etiopije, a prže je u Slovačkoj i kako je to još neka fair trade priča gdje se od svakog kilograma kave donira neki novac za razvoj Etiopije, bio sam sumnjičav. Prilično sumnjičav. Sve do prvog gutljaja. Prvog, malog gutljaja. Moj jezik i nepce su oduševljeno mozgu slali poruke kako se sav taj skepticizam ipak isplati jer ništa ne očekuješ i onda si plodnije tlo za nova fascinantna iskustva.

Posebni nedostatak

Osim ponešto viših cijena i već spomenutog toaleta na koji idete u kaputu, nema nekih stvari koje bi vam narušavale mir i zadovoljstvo.

Napomena

Iako nisam neki ljubitelj često rabljenog izraza 'moram priznati', sada zbilja nešto moram priznati. Već sam rekao da se u U dvorištu odvijaju svakojake manifestacije, od jazz koncerata i poetskih večeri do indie šmindi slušaonica. E, pa, ja sam eto dva puta vršio funkciju DJ-a na tim slušaonicama. Kažem to zato što mi je čak malo neugodno pisati o ovom kafiću jer bi se to, s mnogo malicioznosti i premalo zdravog razuma, moglo protumačiti kao određeni sukob interesa. Nije, vjerujte mi. Ne bih to spominjao da jest. Osim toga, puštao sam ja glazbu u brojnim zagrebačkim kafićima i klubovima, pa nemam o svima lijepo mišljenje. Želim samo reći da to što sam tamo puštao glazbu uopće ne utječe na moj kritički sud. Ni mrvicu.

Summa summarum

Ovo nije samo kafić, ovo je mjesto koje se trudi biti i klub, kulturni melting pot, sjecište novih ideja, svašta. I to mu polazi za rukom sasvim solidno. Ima svoju publiku, događaju se neke vrijedne i pozitivne stvari, kreće se. No, meni je ipak najdraži kao kafić. Kafić za ispijanje kave. Koncerata i književnih večeri ima po gradu koliko voliš, ovako dobre kave nema. Kraj priče.

Konačna ocjena je devet od deset. Ne dajem maksimum iz tri razloga. Prvi je WC, drugi su visoke cijene, a treći strah da bi se umislili kada bi dobili maksimalan broj bodova i da bi pomislili da su dosegli vrhunac i da više ne treba raditi. Prostora za napredak uvijek ima.