'Trenutna situacija u Zadru je primjer kako se višegodišnje nekvalitetno upravljanje sustavom, neučinkovito dugoročno planiranje, neutemeljeno rezanje troškova, sve veći odlazak liječnika u privatne ordinacije, ali i u inozemstvo te koruptivne prakse lome na leđima najranjivijih pacijenata u sustavu - žena, posebice trudnica, rodilja i babinjača', ističu udruge u pismu ministru Kujundžiću.

Udruge smatraju kako se problem nedostatka ginekoloških timova i ginekologa općenito u Hrvatskoj rješavao na različite neučinkovite, skupe i neodržive načine koji su narušavali kvalitetu i dostupnost skrbi. Na to su upozorili i zadarski ginekolozi, koji su naveli kako HZZO podiže maksimalan broj pacijentica koje pojedini ginekolog može primiti koji je dosegao čak 9000 pacijentica po odabranom ginekologu, iako ginekolozi upozoravaju da bi taj broj trebao biti maksimalno 4200 pacijentica po ginekologu.

U drugim slučajevima, pojedine bolnice i domovi zdravlja plaćaju troškove putovanja, dnevnice i naknadu ginekolozima iz drugih (često vrlo udaljenih) gradova kako bi na kraće vrijeme nadomjestili nedostatak ginekologa u njihovom gradu. Treće rješenje koje se trenutno koristi je privremena ili povremena preraspodjela ginekologa s jednog radilišta na drugo (primjerice, iz bolnice u dom zdravlja).

'Te solucije su neodržive, skupe i narušavaju kvalitetu zdravstvene skrbi za žene', ističu Rode i ocjenjuju kako će taj problem biti sve veći i rašireniji, osobito za žene iz dislociranih i manjih mjesta Hrvatske.

Predlažu stoga rješenja koja uključuju veća ulaganja u zdravstveni sustav, posebice u prevenciju, primarnu zdravstvenu zaštitu i optimizaciju sustava za pacijentice s invaliditetom, jer potrebe i prava pacijenata moraju biti na prvom mjestu u sustavu, dok se mehanizmi za zaštitu prava pacijenata moraju učinkovitije koristiti i ojačati.

Predlažu tzv. task shifting, odnosno da se primaljama omogući da pružaju skrb zdravim ženama, što može uključiti redovite godišnje preglede, uzimanje uzoraka za probire, savjetovanje o seksualnom zdravlju i kontracepciji kao i redovito i revidiranje praksi, koje bi bile usuglašene s najboljim dokazima o učinkovitosti, čime bi se rasteretilo ginekološke timove i uštedilo sredstva za zdravstveni sustav.

Udruge smatraju kako je važno i izravno poticanje djevojaka i žena, a posebno žena iz ranjivih skupina poput žena s invaliditetom, na odlazak na redovite preglede kod ginekologa, što bi pridonijelo ranijem otkrivanju bolesti i smanjilo troškove liječenja uz bolje ishode, kao i kontinuirane kampanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju za sve, ali osobito za mlade, koje bi osnažile preventivu.