Prirodni uranij ne može se odmah koristiti za proizvodnju energije ili goriva za bombe jer proces obogaćivanja obično traži da se metal pretvori u plin. Kasnije se vrti u centrifugama da bi se postigla potrebna razina. Međutim svaka tona prirodnog uranija - ako ga dobije skupina s tehnološkim sredstvima i resursima - može se s vremenom rafinirati u 5,6 kilograma materijala za oružje, piše AP. Međunarodna agencija za atomsku energiju sa sjedištem u Beču objavila je da je njezin glavni direktor Rafael Mariano Grossi u srijedu obavijestio države članice o nestalom uranu.

Nuklearni materijal bio je uskladišten u gradu Sabha, oko 660 kilometara jugoistočno od glavnog libijskog grada Tripolija. Nad tim gradom središnja vlast nema kontrolu i cijelim tim južnim dijelom libijske Sahare vlada bezakonje. No ondje je Libija pod diktatorom Moamerom Gadafijem uskladištila tisuće barela takozvanog žutog urana za nekoć planirano postrojenje za pretvorbu uranija, a koje nije izgrađeno. Libijske zalihe iznosile su oko 1000 metričkih tona žutog uranija, a zemlja se 2003. godine odrekla nuklearnog programa.

Inspektori IAEA-e su posljednji obogaćeni uran uklonili iz Libije 2009., ali 'žuti kolač' je ostao. UN je 2013. procijenio da je oko 6400 bačvi 'žutog kolača' bilo pohranjeno u Sabhi, a američki dužnosnici bili su zabrinuti mogućnošću da bi Iran mogao pokušati kupiti uran od Libije. Pobunjenici su 2011. godine svrgnuli Gadafija i na kraju ga ubili. Sabha je potonula u bezakonje, a zanimanje međunarodnih medija pobudila je kada su počele stizati vijesti da se afričkim migrantima, koji prelaze Libiju u potrazi za boljim životom u Europi, trguje kao robovima.

Posljednjih godina Sabha je uglavnom bila pod kontrolom samozvane Libijske nacionalne armije, na čijem je čelu Kalifa Haftar, general za kojeg se vjeruje da je surađivao s CIA-om dok je bio u egzilu tijekom Gadafijeve ere, a borio se za kontrolu nad Libijom protiv vlade sa sjedištem u Tripoliju.