Metalci su sotonisti. Pankeri se ne peru. Darkeri si režu žile. Techno-frikovi se kemijaju svaki božji vikend. Fanovi Stinga su ćelavi i dosadni sredovječni službenici kojima je svaki dan isti i životna kolotečina im razdire dušu. (Možete slobodno zamijeniti Stinga za nekog izvođača koji se vama osobno čini prikladnijim opisu, ako hoćete!)

Što je zajedničko svim navedenim stereotipima? Pa, upravo to, da su glupi stereotipi. Mislim... okej, jest, moguće je da i sami znate pokojeg metalca koji ima La Veya u malom prstu, ili pokojeg pankera kojem osobna higijena nije najviši prioritet, pa možda i ponekog fana Stinga koji je kao stvoren za sumornu dilandogovsku vinjetu od par stranica - ali pretpostavljam da, isto tako, ni ne vjerujete da su takvi baš SVI pankeri, metalci ili stingeri?

I kad prilikom upoznavanja s nekim saznate da pripada nekoj od navedenih supkultura, pretpostavljam da u tom slučaju ipak nećete o toj osobi automatski steći negativno mišljenje – samo na osnovi njezine plemenske pripadnosti? Je li tako? Ja se iskreno nadam da jest. A ako jest, nagradno pitanje glasi: zašto je onda toliko naširoko prihvaćeno da je okej i normalno tom tretmanu izlagati hipstere?!

Evo kako sam ja svojedobno definirao hipstere u tiskanom Planu B: to su mladi ljudi, pretežno vitki i zgodni, liberalno nastrojeni. Preferiraju nekonvencionalno šarenu i općenito otkačenu modu. Imaju bogat društveni život i na internetu i u fizičkom svijetu. Uglavnom se bave kreativnim poslovima koje društvo ne običava smatrati umjetnošću, ili barem ne u užem smislu (moda, grafički/web-dizajn, arhitektura, marketing...). Vole modernu plesnu elektroničku glazbu, često s tragovima rokerskog senzibiliteta (nekoć Felix Da Housecat i Miss Kittin, jučer Justice i Digitalism, danas Tensnake i Azari & III).

A ako želite definiciju od nekog pak drugog... ha, gdje početi? Hipsterima je sve u životu ironično.

Hipsteri gledaju svisoka na sve za koje misle da su manje kul od njih.

Hipsteri misle da su bolji od vas.

Hipsteri su svijetu umjesto slikara podarili grafičke dizajnere, a umjesto književnosti fontove.

Hipsteri proizvode samodopadni estetski vakuum koji – ni manje ni više – potkopava zapadnu civilizaciju.

I tako dalje, i tako dalje, bla-bla, truć-truć.

Naravno da se će tu i tamo naći poneki hipster koji je živući primjer neke od navedenih predrasuda, ali... pa čujte, i hipsteri su ljudi. A ljudi ima svakakvih! I dobrih i loših, i pametnih i glupih, i ovakvih, i onakvih, u svakoj društvenoj skupini na ovome svijetu. A ako vi svejedno mislite da su hipsteri u pravilu iritantno površni, odvratno narcisoidni i slično, e onda bih se ja malo igrao amaterskog psihologa te pretpostavio da je u igri jedna od sljedećih varijanti:

a) niste se nikada uopće zapravo ni družili s hipsterima; možda ste čak i tip osobe za koju ne postoji neka krucijalna razlika između estetske i moralne prosudbe

b) niste se nikada potrudili bolje upoznati s hipsterima iz svoje društvene orbite; izabrali ste lagodniju liniju manjeg otpora, držeći ih na distanci da se ne biste našli u opasnosti da – kuku lele!!! – eventualno i revidirate neke svoje stavove?

c) imali ste u nekom trenutku u životu tu nesreću da ste upoznali jednog do dvoje kretena tog profila i sad zbog toga odmah u startu otpisujete sve ljude koji su im izgledom slični...

A inače, upoznao sam i ja hipstera u životu, i što da vam kažem, neki od njih su baš super ljudi! Uz napomenu da nitko od njih neće sebe definirati kao 'hipstera', ali... ta tko ih uopće može kriviti zbog toga? Taj izraz ne da je preopterećen negativnim konotacijama, nego ga se u praksi ni ne koristi nikako drukčije osim negativno. (Ni ja sebe ne doživljavam kao 'tovara', znate.)

A moglo bi, i trebalo bi biti drukčije: ja stvarno ne vidim nikakva razloga zašto 'hipster' - baš kao i 'metalac', ili 'klasičar', ili 'hip-hoper' - ne bi u načelu bio vrijednosno neutralan pojam kojim bi se jednostavno označavalo pripadnike određene supkulture, i kraj priče.

To bi, recimo, bilo sasvim praktično i razumno – za razliku od nesmiljene globalne i tuzemne antihipsterske harange koja je, najblaže rečeno, prilično iracionalna i krajnje djetinjasta.