'Iako je riječ o izvornom a cappella glazbenom izričaju, koji nema toliko širok krug poklonika, ne možemo se požaliti odazivom publike na naše nastupe. Osim domaćih, imamo i stranaca, naročito kad nastupamo na otoku Lošinju, koji su zainteresirani upoznati hrvatsku glazbu i kulturu', kaže Tvrtko Barun, jedan od članova klape Barun.

Klapa je osnovana 2007. godine i u samim je počecima sve bilo neformalno, no danas je predanost i ljubav prema klapskoj glazbi sve veća. U počecima je voditelj klape bio Damir Šumečki, a prije tri godine naslijedio ga je Bojan Pogrmilović i on danas osim uloge umjetničkog voditelja nesebično pomaže savjetima i iskustvom u organizaciji klapskih susreta u Svetoj Nedjelji i Ćunskom. Njihova ljubav prema glazbi razvijala se od najranijih dana, s obzirom na to da su sva svoja obiteljska slavlja obilježavali glazbom, a neki od članova klape završili su i glazbenu školu.

'Na početku je sve počelo iz ljubavi prema klapskoj pjesmi jer se većina u obitelji njome 'poigravala' već neko vrijeme. Željeli smo klapsko pjevanje s obzirom da je ono specifična i izvorna hrvatska glazba zaštićena od UNESCO-a. Po ocu smo iz Livna, ali postoje naznake da prema crkvenima knjigama potječemo iz okolice Omiša. U praksi nam ipak to nije bila poveznica za klapsko pjevanje, nego prvenstveno ljubav prema glazbi specifičnoj za našu zemlju, u kojoj ljepota glasa može doći do izražaja', objašnjava neskromno Tvrtko Barun

Specifičnost klape Barun svakako je to što su boje glasova članova klape izrazito slične, kao i izgovor riječi, a postoji i sličnost u fizionomiji lica. To što su braća pa su takoreći uvijek nemilosrdno iskreni jedni prema drugima te mogu bez bojazni izreći svoje misli i ocjene prilikom učenja pjevanja dodatno ih povezuje.

Za naše uspješno školovanje i obiteljski sklad zaslužan je roditeljski odgoj

Ovu zanimljivu klapu čine osmorica braće i sestra, a dobna razlika između najmlađe članice i najstarijeg člana iznosi čak 21 godinu. Nekada su živjeli zajedno u domu roditelja koji su bili odgojitelji, danas svatko od njih živi svoj život baveći se različitim zanimanjima, a većina ih pjeva i u drugim klapama. No zato ih obiteljska okupljanja i proslave ujedine nekoliko puta godišnje. Ističu kako nikada neće zaboraviti roditeljska odricanja i vrijednosti kojima se danas vode i sami članovi klape.

'Klapa trenutno broji devetero članova, osmoricu braće i sestru te tako djeluje u mješovitoj postavi, a neke skladbe pjevamo samo u muškoj postavi. Klapu čine Josip (drugi tenor), Ivan (bas), Hrvoje (bariton), Trpimir (bas), Tvrtko (drugi tenor), Domagoj (bariton), Mihovil (prvi tenor), Krešimir (bariton) i Ana (tenorina). Najmlađa sestra ima 21 godinu, a najstariji član naše klape je brat koji ima 42 godine. Naš privatni život i hobiji ono su što nas sve zajedno obogaćuje - razna iskustva i aktivnosti. A to su kasnije i prilike za zajedničke akcije, ideje i projekte', iznosi Tvrtko.

Jedina sestra među brojnom braćom, Ana, studentica je Filozofskog fakulteta, Hrvoje je diplomirao na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Mihovil je završio Filozofski fakultet Družbe Isusove, jednako kao i Tvrtko, Krešimir Kineziološki fakultet, Josip je diplomirani inženjer računarstva, Ivan je završio PMF, a Trpimir je diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Tvrtko kaže kako je za njihovo uspješno školovanje zaslužan roditeljski odgoj.

Međusobno smo se čuvali i odgajali

'Roditelji su nas odgajali s puno ljubavi i odricanja jer su vjerovali da smo toga vrijedni. Čini mi se da su svoje roditeljstvo shvaćali kao jedan od svojih životnih poziva. Bili su otvoreni za život, svako dijete prihvatili kao dar Božji i konkretno se davali kako bi od nas stvorili kvalitetne osobe, ukorijenili u nas vrijednosti, prenijeli nam svoje životno iskustvo, znanja i vještine. Kako postoji razlika od 21 godinu između najstarijeg brata i najmlađe sestre, međusobno smo se čuvali i odgajali, previjali pelene, uspavljivali, hranili. Ali generalno, roditelji su se sami brinuli o nama', sjeća se Tvrtko.

Pjesme koje pjevaju uglavnom su tradicionalnog tipa, namijenjene klapskoj publici, s motivima mora i ljubavi, dok u privatnom životu više pjevaju o ljubavi prema domovini i vjeri. Jedina pjesma koja je uglazbljena baš za klapu Barun je 'Hvalospjev ljubavi', a govori o univerzalnim vrijednostima ljubavi i poštovanja.

'Klapska glazba ima određenu publiku koja je u manjini jer nije po svačijem ukusu. No usprkos tomu, svaki klapski susret koji organiziramo okupi mnogo ljudi. Primjerice, kolovoški susret u Ćunskom na otoku Lošinju okupio je oko 700 posjetitelja. Zadovoljni smo odazivom jer među publikom ima dosta stranih turista koje svojim nastupom upoznajemo s kulturno-glazbenom baštinom Hrvatske', ističu u klapi. Osim u Hrvatskoj, bilježe velik broj nastupa izvan nje, primjerice u Sloveniji i BiH, Mađarskoj, Italiji i Francuskoj, tako da u klapskoj glazbi, osim Hrvata, uživaju i stranci. Takav je slučaj bio s nastupom u francuskom gradiću u kojem se okupilo stotinjak ljudi, mahom Francuza, dok je na nastupu u Rimu brojnija bila hrvatska publika.

Kažu da najviše pamte trenutke u kojima ih neke pjesme toliko ponesu da i sami uživaju u svom nastupu stvarajući karakteristične harmonije klapskog višeglasja. Publika to uvijek zna prepoznati i nagraditi dugačkim pljeskom, što je njima dodatni vjetar u leđa za daljnje nastupe.