Ipak, najnoviji primjer je vrhunac te samovolje, ali i vrh ledene sante sličnih pojava. Jučer smo na Poljani kraljice Jelene snimili metalno-betonska postolja dimenzija oko 1x1 metar koja služe za postavljanje suncobrana. Na kameni pločnik betonirana su četiri postolja, a jedno je skupa s betonskom konstrukcijom za kamene ploče pričvršćeno velikim metalnim vijcima. Cijela je instalacija teška vjerojatno tonu i nešto više.

Poljana kraljice Jelene zapravo je nastavak Peristila, antički decumanus, glavna komunikacija u palači na pravcu istok-zapad, te tako spada u najvredniji dio baštine pod zaštitom UNESCO-a. Podsjetimo da je za većinu ugostitelja sezona završena još početkom studenog, a ova konstrukcija 'štekata' obližnjeg hotela Peristil očigledno ima intenciju da prezimi na trgu.

Osim tih postolja, na Poljani kraljice Jelene još su uvijek stolovi i suncobrani restorana Duje, iako oba restorana više ne rade. Zašto još nisu uklonjeni, nejasno je. Odgovor na to pitanje bezuspješno smo pokušali dobiti od gradskih službi koje se trebaju skrbiti o baštini i javnom prostoru, konkretno Komunalnoj službi i Službi za kulturu, Odsjek povijesne jezgre.

Primjer betoniranih postolja na vrijednom kamenom pločniku pokazuje elementarno nerazumijevanje baštine i odraz je krajnjeg primitivizma. Ovaj primjer skrnavljenja baštine zapravo je ilustracija stanja u Splitu pod pritiskom turističke komercijalizacije. Već smo upozoravali na supermarket Bille u gotičko-renesansnoj Maloj palači Papalić.

Glavni problem je, prema svemu sudeći, nedonošenje Plana upravljanja Dioklecijanovom palačom, o čemu traju rasprave već nekoliko godina i sada se definitivno ništa konkretno ne radi u tom smislu. To bi bio okvir koji bi definirao i pojave poput 'štekatizacije' i 'suncobranizacije' - najvidljivije posljedice samovolje i kaosa u prostoru.