Radi se o tehnološkom srcu Pelješkog mosta koje su reporteri tportala pregledali od početka do kraja, duž sva njegova 2404 metra, kao i tri odvojene komore koje se protežu doslovno od Komarne na kopnu do Brijeste na Pelješcu. Da, moguće je prijeći Malostonski zaljev i kroz ovaj 'tunel', no samo ako su u Hrvatskim cestama dovoljno milostivi da vam ga otključaju.

Spremno je to učinio inženjer Igor Krile, rođeni Pelješčanin i odavno naturalizirani Dubrovčanin, koji je tijekom gradnje mosta bio angažiran na svim radovima tehnološke prirode, a od njegova otvaranja radi u sektoru održavanja. U šali ga nazivamo 'gazdom' ovog prostora, ali on negoduje: ne želi se čovjek isticati makar je jasno da njime suvereno vlada, uostalom upravo se on najčešće spušta dolje. Dobro Krile poznaje svaki kabel, svaki prekidač i svaki senzor u unutrašnjosti jedne od najsloženijih i najskupljih hrvatskih građevina.

I, što je za nas najvažnije, kod njega je ključ.

'Postoji dvanaest ovakvih ulaza raspoređenih po mostu', objasnio nam je Krile nakon što smo njegovim službenim automobilom stali nasred mosta i pretrčali relativno praznu traku, preskočili ogradu te dospjeli do goleme brodske šahte koju on otključava i uz dosta napora otvara. U njenoj unutrašnjosti natpis je tvrtke Radež iz Blata na Korčuli, jedan od dokaza da barem neki dijelovi Pelješkog mosta ipak nisu uvezeni iz Kine.

Krile odmah dobiva poziv iz obližnjeg centra za kontrolu prometa, gdje su se automatski upalili alarmi koji upozoravaju na 'incident' na mostu. Dobro je, objasnili smo tko smo i što radimo, nema potrebe za akcijom…

S njim smo zapravo ušli u jednu od onih 'sekcija' mosta koje su golemim brodovima dotegljene iz Kine te montirane i varene na licu mjesta, što je Hrvatska pratila gotovo pa u prijenosu uživo. Sekcije formiraju gotovo dva i pol kilometra dugačak tunel, s tri odvojene 'trake' koje su prohodne od početka do kraja - s time da se ona srednja prekida na mjestima na kojima se sidri šest velikih betonskih pilona, pa treba napraviti mali obilazak. Sve je vrlo čisto i uredno, Pelješki most još uvijek - čak i iznutra - miriše na novo.

Naš domaćin Krile objašnjava nam princip djelovanja čeličnih zatega koje su, po deset njih sa svake strane, prikačene na pilone mosta i usidrene u njegovoj unutrašnjosti: senzori mjere silu snopova čeličnih sajli, njih šezdesetak, u svakoj zatezi, pa se ona po potrebi može regulirati. Sila se mijenja i ovisno o vanjskoj temperaturi, koja 'podiže' cijelu čeličnu konstrukciju mosta za ljetnih žega, pa sajle valja malo pritegnuti.

I tako se mi šećemo kroz Pelješki most dok nam nad glavama drndaju automobili, a povremeno nas pošteno protrese kakav teretnjak. Krile pali svjetla pred nama i za nama ih gasi, a usput detaljno objašnjava sve prekidače, kabele i cijevi na koje nailazimo. Priznajemo, malo nam se i zamantalo: ondje se kontrolira pomorska signalizacija ispod mosta, ondje njegova kompletna rasvjeta, tamo su sklopke za prometnu signalizaciju, ovamo meteorološka stanica i senzori u asfaltu koji upozoravaju na jak vjetar, padaline ili eventualnu poledicu - makar u ovih godinu i pol ništa od toga nije izazvalo zatvaranje Pelješkog mosta ni na jednu sekundu.

Za razliku od obližnjeg Stonskog mosta, također dijela ovog velikog projekta financiranog iz europskih fondova, koji je zbilja jedinstven u Hrvatskoj: zbog svoje specifične pozicije jedini je koji se ne zatvara za promet zbog jake bure nego - juga.

'Ovo gore, to su nam cijevi sustava oborinske odvodnje: voda zahvaljujući blagom nagibu odlazi najprije u separatore, potom u lagunu, gdje se dodatno taloži, a tek nakon toga ispušta u more', govori nam Krile dok našu pažnju zaokuplja mala rupa u podu prekrivena rešetkom. To je drenažni otvor predviđen za izvanredne situacije i eventualnu poplavu u unutrašnjosti mosta.

Fotoreporter Vojko Bašić hrabro se nadvio nad rupu i čvrsto držao aparat u rukama da mu ne bi odletio u 55 metara dubok modri ambis. Još dublje, nekoliko desetaka metara ispod morskog tla, zabijeni su golemi čelični piloti na kojima je most zapravo utemeljen.

'Kao i svaki čelik u kontaktu s tekućinom, i oni su neminovno izloženi koroziji - pa su dobili katodnu zaštitu. Pojednostavljeno, s ovog mjesta piloti se drže na laganom naponu koji usporava koroziju, a sve se konstantno mjeri i kontrolira', pojašnjava nam Krile funkcije još nekih čudesnih prekidača na koje smo naišli.

Sam Pelješki most još je prilikom otvorenja detaljno snimljen dronom da bi se zabilježilo njegovo 'nulto stanje', a u idućim godinama i desetljećima istom metodom detektirat će se eventualne promjene i anomalije da bi se na vrijeme reagiralo. Dojam je da će nas debelo, debelo nadživjeti.

'Ovo je prvi most u Hrvatskoj koji, osim klasičnih, ima ugrađene termalne kamere, a one bilježe svaki pokret ili incident koji eventualno nije moguće registrirati u vidljivom dijelu spektra. Ima i dekorativnu LED rasvjetu, kojom se upravlja iz centra za kontrolu prometa, no nju nastojimo koristiti zaista minimalno i samo u posebnim prigodama kako bismo smanjili svjetlosno zagađenje jer se, ne zaboravimo, nalazimo usred zaštićenog prirodnog krajobraza', referira nam Krile na izlasku, iznijevši još jedan konkretan podatak.

Na Pelješkom mostu i pripadajućim cestama ugrađeno je više od 700 senzora i čak 176 kamera - većina njih ipak u obližnjim tunelima, u kojima su incidenti znatno češći i ozbiljniji. Nakon izvlačenja iz šahte stoga sjedamo u automobil i svraćamo do obližnjeg centra za kontrolu prometa na Pelješcu, u kojem se nalazi srce cijelog sustava. U jednoj zgradi konstantno dežuraju vatrogasci, a u drugoj - pred zidom sa sedamdesetak monitora i još njih dvadesetak poslaganih u polukrug - svoje smjene odrađuju Ivan Puljić i Kristijan Romić. Jedan je operater, a drugi, jednostavno rečeno, zadužen za struju.

'Ne, ne moramo konstantno buljiti u njih jer sustav automatski detektira sve nepoželjne situacije i alarmira nas - ali naravno da je dobro uvijek držati jedno oko na slici', smije se Romić i izvlači nam snimku otprije dva sata, kada se nasred mosta zaustavio automobil iz kojeg su trojica muškaraca pretrčala cestu i uskočila u šahtu.

Izgledamo kao lopovi.

'Nije baš da nam je dosadno, dogode se različiti manji incidenti, pa odmah treba reagirati - i zanimljivo, najčešće ih ne rade nikakvi divljaci, nego obični, zbunjeni ljudi. Evo, nedavno jedan se zaustavio da bi obavio nuždu u tunelu, a imali smo i mali autobus koji je stao da bi ljudi - marendali. Imamo mi i poseban alat za to: razglas s kojega upozorimo da to ne smiju raditi, pa se odmah prepadnu i krenu dalje', smije se Puljić.

Pelješkim mostom i cestama oko njega, zaključili bismo, najbolje vam je proći po propisima i zaustaviti se eventualno jedino na dvama odmorištima na početku i kraju. Sve ostalo uglavnom se ne isplati - em će vas snimiti u realnom vremenu, em će vikati na vas.

Em je prostor unutar njega ionako dobro zaključan.