U Zagrebu je službeno 400 beskućnika, no dobro upućeni tvrde da je taj broj deset puta veći. Osim što su bez doma, beskućnici su i bez ikakvih prava. U Hrvatskoj ne postoji nijedan zakon koji se njima bavi, iako je beskućnika posljednjih godina sve više
Osim zakonskih problema, beskućnici su žrtve niza predrasuda, pojasnio nam je pomoćnik ravnatelja zagrebačkog Crvenog križa Zvonko Mlinar, najbolji poznavatelj problema beskućnika.
'Percepcija o tim ljudima je u javnosti loša. Po onome što mi znamo, 20 posto njih jest sklono skitnji, njima je to stil življenja. Kod ostalih je riječ o spletu nesretnih okolnosti, za koje su ponekad i sami krivi. Većina njih ima godine i godine radnog staža, znači nije riječ o besposličarima, a većina ih je imala svoje obitelji', rekao je Mlinar.
Kategorija koja ne postoji
Kategorija beskućnika ne postoji ni u jednom zakonu, drugim riječima, beskućnici za državu ne postoje. Upravo im ta činjenica onemogućuje da ostvare prava koja im pripadaju. Za njih se brinu jedinice lokalne samouprave nudeći im kakav-takav smještaj te jedan obrok dnevno u pučkim kuhinjama.
Ipak, stvari bi se trebale pomaknuti na bolje. 'Sada je u nacrtu zakon u koji bi beskućnici trebali ući kao socijalna kategorija. Kako će biti definirani, nitko ne zna', pojasnio je Mlinar.
'Idem s njima pred Ministarstvo'
Upravo zbog nedefiniranog statusa dolazi do problema. Naime, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi plaća Crvenom križu naknadu od 35 kuna, koliko košta jedna noć u prenoćištu. 'Kako se svaka vlast mijenjala, svi su gunđali jer nije bilo uporišta u zakonu, ali nisu mogli izbaciti te ljude van', rekao je Mlinar.
Za 35 kuna Crveni križ može beskućnicima ponuditi samo smještaj preko noći. Mlinar nam je pojasnio kako su od Ministarstva tražili da se subvencija, nakon preseljenja gradskog prenoćišta u Heinzelovoj i prenoćišta Crvenog križa u Ulici Grgura Ninskog u novo prenoćište u Mićevcu, podigne na 46 kuna, čime bi se korisnicima omogućio cjelodnevni smještaj, psiho-socijalna i radna rehabilitacija te usluge doručka i večere.
'Nije postignut dogovor, Ministarstvo se nije očitovalo o plaćanju', dodao je Mlinar. No unatoč činjenici da u novom prenoćištu za sada nisu u mogućnosti ponuditi dodatne usluge, novi smještaj daleko je adekvatniji od prijašnjih.
Mlinar je svejedno ogorčen na situaciju u kojoj se nalaze beskućnici. 'Beskućnici će na čelu sa mnom Ministarstvo', poručio je.
'Beskućnici su i oni koji nemaju pristojan smještaj'
Prema podacima koje smo dobili iz Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, zadnje istraživanje provedeno je još 2002. godine. Tada je službeno u Zagrebu evidentirano 400 beskućnika. Novijih podataka nema. Beskućnici su dosad privremeni krov nad glavom mogli pronaći na četiri lokacije: u prenoćištu Grada Zagreba u Heinzelovoj, prenoćištu Crvenog križa u Ulici Grgura Ninskog, prenoćištu Caritasa u Rakitju te u samostanu 'Misionarske ljubavi'
Gradsko prenoćište i ono Crvenog križa spajaju se i sele na novu lokaciju, u Mićevac. Kapacitet novog prenoćišta je 150 korisnika, no najbolji poznavatelj problema beskućnika Zvonko Mlinar tvrdi da je službeni broj daleko od stvarnog stanja. 'Kada bi mene pitali, taj bi se broj povećao deset puta. Smatram da su beskućnici svi oni koji si ne mogu osigurati pristojno stanovanje, koji žive bez struje, vode, grijanja…', pojašnjava Mlinar.
Šest tisuća ljudi hrani se u pučkim kuhinjama
Tu bi on pribrojao i sve one koji se hrane u pučkim kuhinjama, a takvih je, prema Mlinarovoj računici, u Zagrebu oko šest tisuća. 'U Branimirovu ih dolazi oko četiri i pol tisuće, 700 na Sveti Duh i ostali kod časnih sestara u Frankopanskoj', kaže Mlinar i zaključuje da broj beskućnika stalno raste, a posebice u posljednje dvije godine, kada su mnogi ostali bez posla ili pak ne dobivaju plaću.
