Svaka prava slobodna zidarka treba usluge dokazano uspješnog glavnog projektanta. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović savjetnički tim ojačala je arhitektom hrvatskog političkog sustava Vladimirom Šeksom i dok mnogi smatraju kako je Šeks degradiran odlaskom iz Sabora na Pantovčak, mišljenja sam da je i ta pozicija kontinuitet moći koju već četvrt stoljeća uživa taj stari slavonski politički lisac. Zbog dubinskog poznavanja i sustava, i ljudi i njihovih međusobnih veza, Vladimir Šeks ostaje opasan igrač na domaćoj političkoj sceni, a budući da se definitivno rješava balasta stranačkih obaveza, mogli bismo svjedočiti i nekim novim Šeksovim vrhuncima utjecaja
Posluži li ga zdravlje, Vladimir Šeks službenu političku karijeru mogao bi okončati na Pantovčaku, na adresi s koje je i sam zasigurno priželjkivao vladati, ali mu povijesne silnice nisu bile naklonjene pa se nikad nije ni usudio istaknuti predsjedničku kandidaturu. Iako je dobivao i funkcije u Banskim dvorima, uglavnom je izbjegavao sudjelovati u izvršnoj vlasti i radije je odabirao pomalo sjenovitu, ali nevjerojatno moćnu poziciju stvarnog vladara Hrvatskog sabora. Vješto kombiniranje pravničkog znanja s političkom lukavošću stvorilo je od njega hrvatskog Henryja Alfreda Kissingera.
Rad u pravosudnom sustavu samostalne Hrvatske jedna je od najmračnijih epizoda Šeksove političke karijere; kao javnog tužitelja Hrvatske sumnjičilo se u javnosti kako je intervenirao da se iz zatvora oslobode osobe osumnjičene za ubojstvo zagrebačke obitelji Zec te zločine počinjene u Gospiću i Pakračkoj Poljani, progonio feralovce i podizao optužnice protiv novinara Globusa. Početkom devedesetih držao se slavonskih jastrebova Tomislava Merčepa i Branimira Glavaša, a s ovim drugim vezat će ga čvrsto prijateljstvo koje će puknuti tek kad se dvijetisućitih Glavašem zbog ratnih zločina/slučajeva 'Garaža i Selotejp' počnu baviti pravosudne vlasti. Jadranka Reihl Kir optuživala je Šeksa da je sukrivac za ubojstvo njezinog supruga Josipa.
Glavni projektant Hrvatske kakva jest
Šeksov politički put započeo je još u Jugoslaviji, u kojoj disident postaje u vrijeme Hrvatskog proljeća, ali najvažniji dio tog dugog puta jesu ovih 25 godina u kojima je cijelo vrijeme pripadnik moćnih političkih elita. Na tom putu Šeks će uspješno mijenjati rute, ovisno o isplativosti pojedine staze kojom se stiže do cilja, a cilj je uvijek isti – realna politička moć i utjecaj. Kao jedan od glavnih projektanata sustava u kojem živimo jedan je od najzaslužnijih za to što je Hrvatska svih ovih godina takva kakva jest – beznadno disfunkcionalna demokracija neuspješne ekonomije kojom slobodno šeću ratni i mnogi drugi zločinci.
Iako je formalno HDZ po smrti Franje Tuđmana na koncu vodio Ivo Sanader, sve do 2012., kad tu stranku preuzima Tomislav Karamarko, stvarni vladar HDZ-a bio je Šeks. Godine 1999., dok je Tuđman brojao zadnje dane na bolničkom krevetu u Dubravi, vodeći HDZ-ovci okupili su se na Bjelolasici i tajno izabrali Šeksa za Tuđmanova nasljednika. Biralo se između njega i Ivića Pašalića, a Šeks je pobijedio omjerom glasova članova tadašnjeg Predsjedništva 13:5. Šeks je kasnije odabrao Ivu Sanadera da bude prva figura (uz pomoć Glavaševih 'borbaša' postavlja ga za predsjednika stranke), a kad se Sanader potrošio, Šeks odabire Jadranku Kosor.
Ubojita kombinacija na Pantovčaku
No nakon 13 godina uspješnog upravljanja procesima, događa mu se Tomislav Karamarko i Šeksova nekadašnja superiorna moć u HDZ-ovim i parlamentarnim redovima polako blijedi. Njih dvojica super će surađivati na lociranju, uhićenju i transferiranju generala Ante Gotovine u Haag. Za razliku od svih ostalih koje je Karamarko lagano počistio, taktičaru Šeksu nije, zapravo, mogao ništa.
Karamarko je očito odlučio umiroviti Šeksa i sigurno za njega ne bi našao mjesta na HDZ-ovim listama na predstojećim izborima, ali ta se stara politička lisica opet izvukla i evo ga na Pantovčaku, kod hiperaktivne prve predsjednice Hrvatske. Realpolitički, ona nije mogla izabrati boljega. Nitko tako dobro ne poznaje i političke figure i sustav, nitko ne zna (osim možda Josipa Manolića) toliko svinjarija i prljavština o tom sustavu i tim ljudima. Manolić poznaje ljude i sustav, ali Šeks poznaje i zakone i Ustav i sve rupe zakona i Ustava i to ga, u odnosu na i Manolića i sve druge bitne igrače na domaćoj političkoj sceni čini superiornim. Kad je na vlasti i kad je formalno u opoziciji njegova pravno-politička virtuoznost ima dalekosežne (često negativne) posljedice na živote svih građana Hrvatske.
Ta vrsta sposobnosti, lukavosti i političkog/pravnog znanja bit će odsad na usluzi predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Ustavno-pravni stručnjak pod krovom predsjednice koja sukreira/kontrolira tajne službe/nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku te vrhovno zapovijeda vojskom sigurno neće politički mirovati. Onaj tko tu novu političku kombinaciju podcijeni – počevši od Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića - može biti siguran da ga ne čekaju ni ugodni ni lagodni dani, a vjerojatno ni pretjerano duga i uspješna politička karijera.
Dobili smo ubojitu političku kombinaciju na Pantovčaku.
