'Posljednji incidenti u HNL-u su nas naveli na ponovno obraćanje hrvatskoj javnosti. Nogometaše NK Šibenika i NK Karlovca jučer su njihove uprave klubova spriječile u izvršavanju radnih ugovornih obaveza i prava – naime, nije im dozvoljeno trenirati. Treniranje je pravo koje je igračima zagarantirano ugovorom, a svakom sportašu bez treninga u pitanje dolazi čitava karijera. Ovim činom se samo nastavlja agonija već ionako izmrcvarenih igrača, a klubovi ciljano uništavaju takozvane štrajkaše. Odricanje prava na trening je jedna od posljednjih mjera kojima pribjegavaju sve beskrupuloznije uprave klubova u želji da održe nogometnu ligu na životu, a sebe na funkcijama. S druge strane, nalaze se potpuno nezaštićeni, njihovi 'protivnici' – igrači koji jednostavno traže svoju zarađenu plaću.

Uporno nam se sasvim nenormalno, nemoralno i nezakonito ponašanje pokazuje kao standard u hrvatskom nogometu. NK Karlovac registrira nove igrače, iako postoji dug prema postojećem igračkom kadru. To je isto kao da predsjednik nekog poduzeća kupuje nove strojeve a radnicima ne isplaćuje plaću. Stare nogometaše NK Karlovca se ucjenjivalo kako bi otpisali dugove, a u zamjenu dobili istupnice da uopće mogu tražiti druge klubove. Napominjemo samo kako je ucjena kazneno djelo, pa se tako otvara prostor za državno odvjetništvo i njihovu intervenciju. Vjerujemo kako su svojim posljednjim činovima, uprave navedenih klubova prešle iz domene nemoralnog u domenu kažnjivog. Došlo vrijeme da se HNS i HNL napokon prestanu štititi svojom neovisnosti od izvršne i bilo koje druge vlasti, te da prevlada zdrav razum institucija koje bi trebale reagirati – ne više po savjesti, već po službenoj dužnosti.

Klubovi su na ovaj način funkcionirali čitav niz godina. Istupnice su se izdavale igračima u zamjenu za opraštanje dugova. Igrački 'neposluh' se kažnjava putem disciplinskih komisija koje se pozivaju na pravilnike klubova. Pravilnici mnogim igračima nikada nisu niti pročitani, a kamoli uručeni. Direktor Karlovca, gospodin Branko Škrtić u dnevniku izjavljuje kako su dobili milijune u neafirmiranim igračima iz Njemačke. Pri tome dodatno i napominje kako ne može vjerovati svojim igračima koji su štrajkali. 'Spasitelji' iz Njemačke nisu tu da riješe probleme nagomilanih dugova nego pokušavaju riješiti svoj problem. Dakle, problem nije neisplata plaće ali je problem kada igrači odluče podići svoj glas. Mnogima od njih koji su već gladni, dodatne kazne mogu biti samo dodatna motivacija za oprost dugova svojim klubovima. Jedina moguća zaštita koju igrači mogu u ovom slučaju tražiti je arbitražna komisija – spora, neučinkovita, neažurna, i iz tog razloga daleko od načela pravednosti. Prijelazni rok je vrlo kratak, a igrač u arbitražnom postupku i bez istupnice nije u mogućnosti niti tražiti novi klub.

Ova praksa se ponavlja iz godine u godinu i nadamo se kako je napokon došlo vrijeme da se tome stane na kraj. Ove sezone je sve izašlo na vidjelo jer su igrači i sindikat zajedno digli glavu i rekli dosta. Ljudi koji vode hrvatski nogomet iza sebe ostavljaju spaljenu zemlju. Stvaraju socijalne slučajeve, a pri tome se bogate. Ucjene i pritisci na osobnom nivou su standardna sredstva za ostvarivanje poslovnih ciljeva u nečemu što nazivamo – sportska djelatnost.

HUNS se nastavlja boriti protiv ovakvih praksi u nogometu, makar to značilo obustavljanje čitave lige koja je ionako neregularna. U skoroj budućnosti bi mogle zaigrati uprave klubova jedne protiv drugih, a jedina publika će im biti krave koje pasu uz korner zastavice hrvatskih stadiona'.

S poštovanjem, Dario Šimić i Mario Jurić