Rezime najmasovnijih prosvjeda u Londonu u posljednjih deset godina glasi – 200 uhićenih, 149 optuženih i između 250.000 i 500.000 vrlo zadovoljnih. Sindikalni organizatori su trenutno u stanju blažene nirvane, dok se laburisti i torijevci kolju tko je kriv za stanje u državi. Dakako, najavljene su skore nove akcije protiv vladinih mjera štednje
149 osumnjičenih za prekršaje uništavanja javne imovine i izazivanje nereda totalno je neznatna brojka na par stotina tisuća ljudi koji su mirno, staloženo, dapače veselo i razdragano, demonstrirali svoje nezadovoljstvo Cameronovim financijskim rezovima u javnom sektoru i zbog kojih će na desetke tisuće ljudi dobiti otkaz, ako već nisu. Od vandala i huligana koji su razbijali izloge po Oxford Streetu, razbili par stakala na hotelu Ritz, gađali bojom trgovinu Top Shop na Oxford Circusu i sukobili se s policijom gađajući ih bombicama od žarulja napunjenih amonijakom ogradili su se apsolutno svi, od sindikalnih vođa, prosvjedničke mase, političara, da ne pričamo o stavu policije. Ipak, najveći broj uhićenih pripada skupini UK Uncut koja je okupirala luksuznu trgovinu hranom Fortnum & Mason, bez da su išta oštetili.
Od pokušaja da se Trafalgar Square pretvori u kairski trg Tahrir nije bilo skoro ništa. Nekolicina prosvjednika je se tamo utaborila, no ubrzo su bili okruženi policijskim kordonom i poslani kućama u neko doba noći.
Reakcije na političkoj sceni su se odigrale prema predvidljivom scenariju. Prvo i najvažnije, Cameronova vlada ne misli ni za jotu promijeniti dosadašnji smjer smanjenja državnog deficita. Kao što je napomenuo Vince Cable, ministar gospodarstva: 'Naravno da slušamo što kažu ljudi i redovito razgovaramo sa sindikatima, no to neće promijeniti našu politiku. Dijalog je važan, no ekonomska strategija ostaje ista.'
Najviše je po nosu dobio vođa laburista Ed Milliband koji je, govoreći na prosvjedu, marš usporedio s povijesnim kampanjama za pravo glasa žena, građansku jednakost crnaca i borbu protiv Apartheida. To bi njega, dakako, trebalo posljedično pretvoriti u novog Martina Luthera Kinga, zaboravljajući pritom da laburistička politika snosi jednaku odgovornost za stanje u zemlji koju je vodila unazad 13 godina. Konzervativac Harriet Baldwin s pravom poručuje mu da su njegovi narcisoidni komentari uvreda za sve koji su dali živote u borbi za jednakost.
Pale su kritike i na ponašanje Scotland Yarda za vrijeme prosvjednog marša. Uglavnom, trebali su biti bolje pripremljeni, na što je u njihovu obranu ustao zamjenik londonskog gradonačelnika Kit Malthouse riječima da je obavljen ogroman posao te da su glavni krivci za divljaštvo organizirane skupine razbojnika koje su se koordinirano skrivale i uništavale znajući neke od policijskih taktika.
Šteta i nije prevelika. Nekoliko desetaka tisuća funti, koliko će koštati čišćenje par spomenika zašaranih grafitima i bojom te par razbijenih prozora. Dok čistači četkaju, u sindikatu najavljuju nove akcije protiv načina raspodjele javnog novca koji u Cameronovoj varijanti izgleda tako da liječnici, učitelji, medicinske sestre, vatrogasci i državni službenici odlaze na ulicu dok se velikim kompanijama opraštaju porezne obveze.