Legende o ukletim kućama oduvijek su bile zanimljive kako piscima (prva zabilježena potječe iz prvog gotskog romana The Castle of Otranto Horacea Walpolea iz 1764. godine a još ranije taj su motiv koristili neki autori iz starog Rima) tako i filmašima. Prvi film zvao se The Haunted House, a u stvari se radilo o kratkometražnoj komediji legendarnog Bustera Keatona i otada se skupio prilično zavidan broj filmova o ukletim kućama. 

Autor romana Isijavanje Stephen King nikada nije bio zadovoljan kako je Stanley Kubrick uprizorio njegovo čedo pa je čak godinama kasnije sam napisao scenarij da bi pokazao kako je to trebalo izgledati a rezultat je osrednja istoimena mini TV serija. A kako King svake godine svojim listama najboljih filmova pokazuje da pojma nema o filmovima onda njegove zamjerke Kubricku uopće ne treba shvatiti ozbiljno. Uostalom, Isijavanje je ponajbolji hororr svih vremena, sa brojnim nezaboravnim scenama koje danas odmah asociraju na cijeli podžanr o ukletim kućama. 

Vjerojatno najpoznatija ukleta huća je ona iz romana The Haunting of Hill House Shirley Jackson koja je bila kulisa za kultni horor The Haunting iz 1963. godine. Film je majstorski režirao iskusni i svestrani majstor zlatnog Hollywooda Robert Wise koji se podjednako dobro snalazio bez obzira je li bio iza kamera na setu mjuzikla, horora, SF-a ili kostimiranog povijesnog filma. Priča prati doktora koji u svrhu istraživanja paranormalnih aktivnosti u jednu navodno ukletu kuću šalje skupinu dobrovoljaca. Snimljena je i nova ali znatno lošija verzija sa Liamom Neesonom u glavnoj ulozi. 

Španjolski genijalac Alejandro Amenabar početkom novog milenija snimio je gotovo klasičan horor o ukletoj kući koji atmosferom i vizualnim prosedeom pripada Wiseovom dobu a ne suvremenom Hollywoodu zarobljenom CGI efektima. Radilo se o filmu The Others sa Nicole Kidman a film svojim šokantnim svršetkom potpuno izvrće sva pravila i konvencije klasičnog horora o duhovima. 

U produkciji Stevena Spielberga i režiji Tobea  Hoopera (koji je već ranije snimio jedan od kamena temeljeca modernog horora Teksaški masakr motornom pilom) nastao je pravi moderni klasik o ukletim kućama. Naravno, riječ je o Poltergeistu, za opsjednutost je kriva činjenica da je sporna kuća sagrađena na mjestu starog indijanskog groblja, a kako i priliči modernom hororu duhovi komuniciraju i uz pomoć televizijskih ekrana. Da stvar bude zanimljivija uz ovaj su projekt vezane i neke stvarne nesreće koje vode na  zaključak da se radilo o ukletom projektu. 

Daroviti filmaš Oren Peli iskoristio je foru iz Vještice iz Blaira te je ponovio u svom filmu Paranormal Acitivity. Gotovo bez budžeta i s HD kamerom snimao je film sa pet glumaca (prijatelja) u svom stanu a rezultat je jedan od najstravičnijih horora uopće i pravi filmski fenomen novog doba. Polagano građenje ritma i klasične horor trzalice neće izluditi samo najhrabrije gledatelje, a nakon gledanja filma kojekakvi šumovi u vašem stanu, dotad neprimjećeni, zvučat će potpuno drugačije. 

George C. Scott je uz Marlona Branda jedini odbio primiti Oscara a taj je cool glumac u karijeri snimio niz izvrsnih filmova različitih žanrova. Među njima posebno mjesto pripada hororu The Changeling s početka osamdesetih u kojemu on tumači kompozitora koji nakon gubitka obitelji oporavak traži u usamljenoj kući iz viktorijanskog doba. Genijalnom britanskom redatelju Petaru Medaku ta je priča poslužila za jedan od najnapetijih filmova o ukletim kućama koji gledatelja plaši već klasičnim forama poput škripanja vrata, prozora i vrata koji se sami zatvaraju i sjajnom glazbenom podlogom. 

No, ne vide svi filmaši jednako uklete kuće pa je jednom od najoriginalnijih redatelja ta tematika poslužila za urnebesno zabavnu i maksimalno stiliziranu komediju. Pogađate, riječ je o Timu Burtonu i njegovom Beetlejuiceu kojeg krasi sve ono po čemu je Burton poznat: uvrnut smisao za humor, maštovit vizualni identitet, poigravanje sa žanrovskim klišejima i glazba Dannya Elfmana.