Bio je to bolan vojni udarac za plaćeničku jedinicu koju je nekoć vodio pokojni Jevgenij Prigožin, ali sada pod kontrolom ruske službene obrambene zapovjedne strukture, analizira savjetnik u Afričkom programu u Chatham Houseu u Londonu Paul Melly za BBC.

Samo dva dana kasnije Andriy Yusov, glasnogovornik kijevske vojne obavještajne službe (GUR), rekao je da su etnički tuareški pobunjenici u Maliju "dobili potrebne informacije, a ne samo informacije, koje su omogućile uspješnu vojnu operaciju protiv ruskih ratnih zločinaca".

Naknadna izvješća sugeriraju da su ukrajinske specijalne snage obučavale separatiste u korištenju napadačkih dronova. Ipak, za mnoge Afrikance ovo je bio još jedan slučaj vanjskih sila koje iskorištavaju kontinent kao krvavo igralište za vlastita rivalstva. Predvidljivo, vladajuća vojna hunta Malija i saveznički režim u susjednom Nigeru prosvjedovali su prekidom diplomatskih odnosa s Kijevom.

Zapadna Afrika želi mir i sigurnost

Ali mnogo značajnija je bila izjava regionalnog bloka, Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (Ecowas). Unatoč vlastitim diplomatskim problemima s vojnim režimima u Maliju, Nigeru i Burkini Faso, Ecowas je jasan u svom prijekoru. Iskazali su "čvrsto neodobravanje i oštru osudu svakog vanjskog uplitanja u regiju koje bi moglo predstavljati prijetnju miru i sigurnosti u zapadnoj Africi i svakog pokušaja da se regija uvuče u trenutne geopolitičke sukobe". Bijes je još pojačan sugestijama da su se neki džihadistički militanti pridružili tuareškim separatistima u podizanju napada na Tinzaouaten.

Senegalsko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je ukrajinskog veleposlanika u Dakaru na prosvjed nakon što je na Facebooku objavio video o likujućim komentarima gospodina Yusova. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba prošli je tjedan bio na turneji po Malaviju, Zambiji i Mauricijusu. Ali nakon oštrih riječi iz Ecowasa i Senegala, možda će se sada morati uključiti u ozbiljan diplomatski popravak o u zapadnoj Africi.

Ono što će mnoge vlade podsaharske Afrike (čak i one koje privatno ne vjeruju Moskvi) vjerojatno smatrati beskorisnim vanjskim vojnim avanturizmom Kijeva, moglo bi raspršiti dobru volju koja se tako mukotrpno gajila tijekom protekle dvije godine kroz miroljubivu ukrajinsku diplomaciju.

Naravno da je u užem vojnom smislu pomoć da se Wagneru nanese najteži afrički poraz bio uspjeh za Ukrajince. Ugovaratelj plaćenika, sada službeno preimenovan u Corps Africa nakon što je stavljen pod kontrolu ruske države, udvostručio je svoju radnu snagu na procijenjenih 2000 u Maliju u posljednje dvije godine.

Stoga su vijesti o velikim gubicima u Tinzaouatenu bile šokantne, posebno s obzirom na to da su malijska vojska i Wagnerove snage prošlog studenog zauzele Kidal, "prijestolnicu" pobunjenika Tuarega.

Kijev je očito spreman ići daleko

Incident u Tinzaouatenu signalizirao je povratak separatista u ofenzivu uz potporu novog partnera, što je uskoro postalo sasvim jasno vidljivo. Nagovještaji Kijeva o izravnoj upletenosti potvrđuju koliko je daleko spreman ići u vođenju borbe protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina daleko izvan domaćeg bojišta.

Zapravo ovo nije prva takva izravna intervencija protiv Wagnerovih vojnih operacija u Africi. Bilo je jakih naznaka da su prošlog kolovoza i rujna ukrajinske specijalne snage izvele napade bespilotnim letjelicama u Sudanu kao potporu vojnom režimu na čelu s generalom Abdelom Fattahom al-Burhanom. Više od godinu dana bila je uključena u brutalnu borbu za moć sa svojim bivšim saveznicima, paravojnim Snagama za brzu podršku (RSF) koje vodi general Mohamed Hamdan Dagalo, poznatiji kao "Hemedti", kojem je pomagao Wagner.

Neki ukrajinski vojni komentatori, poput Evgeniya Dikiya, bivšeg zapovjednika ukrajinskog bataljuna Aidar, opisuju afričke vojne intervencije svoje zemlje u mnogome kao bitku za preživljavanje nakon invazije ruskih snaga u veljači 2022. G. Dikiy je tvrdio da Kijev nema politiku interesa prema Africi, ali da mora poravnati račune s Rusijom, a posebno s Wagnerom.

Rat se ne vodi samo na bojištu

No administracija ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog možda stvari ne vidi tako jednostavno. Jer zna da se borba protiv Moskve ne vodi samo na bojnom polju. Diplomacija i trgovina također su važni. A neposredno nakon invazije 2022., Kijev se bolno podsjetio na ovu istinu, posebno u vezi s Afrikom. U Općoj skupštini UN-a 2. ožujka te godine samo je 28 od 54 afričke države članice glasovalo za osudu invazije.

Iako je samo nekoliko bliskih saveznika Moskve zapravo glasalo za rusku akciju, mnoge druge afričke vlade, uključujući neke koje se općenito smatraju čvrsto prozapadnim, aktivno su se suzdržale ili su izostale iz glasovanja. A kasnije, kada se Putin povukao iz sporazuma koji je dopuštao izvoz žitarica iz Ukrajine i Rusije - od kojih su mnogi bili namijenjeni Africi - da sigurno tranzitiraju kroz Crno more, mnoge podsaharske vlade odlučile su ovaj neuspjeh promatrati neutralno, umjesto da okrivljuju Moskvu.

Iako je to konkretno pitanje izgubilo na značaju, jer je Ukrajina uvelike povratila svoju slobodu transporta žita nakon napada na rusku crnomorsku flotu, tim ministarstva vanjskih poslova u Kijevu ostao je uvjeren u potrebu obnove svojih političkih i gospodarskih mreža diljem Afrike.

Četiri afričke turneje Kulebe

Kuleba je dosad imao četiri afričke turneje. I dok njegova kampanja za stjecanje dobre volje i izgradnju partnerstava južno od Sahare nije uvijek napredovala bez problema, bilo je i važnih uspjeha. Zambija je, primjerice, sudjelovala na Ukrajinskom mirovnom summitu u Švicarskoj u lipnju i, za razliku od nekih drugih sudionika, potpisala je završno priopćenje (čiji su uvjeti zadovoljili Kijev). A prošli tjedan Kuleba je posjetio glavni grad Zambije, Lusaku, gdje ga je primio predsjednik Hakainde Hichilema.

Obraćajući se sada afričkim zemljama, Ukrajina nastoji nadoknaditi diplomatsko tlo izgubljeno tijekom prva tri desetljeća nakon svoje neovisnosti kada je bila uglavnom zaokupljena svojim unutarnjim poslovima. Dok je Rusija naslijedila svjetsku diplomatsku prisutnost starog Sovjetskog Saveza, nove neovisne nacije poput Ukrajine morale su graditi svoje mreže od nule.

S ograničenim resursima Kijev je tijekom 30 godina uspio otvoriti samo osam veleposlanstava na cijelom afričkom kontinentu – u Alžiru, Angoli, Egiptu, Etiopiji, Keniji, Nigeriji, Senegalu i Južnoj Africi. Ali nakon što su ga 2022. tako neugodno podsjetili na potrebu stjecanja prijatelja i utjecaja na ljude, Kijev ubrzano pokušava proširiti svoju pokrivenost, s ciljem izgradnje mreže od 20 afričkih veleposlanstava, s prvih 10 dodatnih misija koje su već najavljene.

Loše procijenjen rizik?

Posebni izaslanik Kijeva za Bliski istok i Afriku, Maksym Soubkh, u travnju je došao u Abidjan kako bi otvorio veleposlanstvo u Obali Bjelokosti. A Kijev predlaže i više od diplomatske suradnje. Osam podsaharskih zemalja već je imalo koristi od inicijative pomoći u hrani “Žito iz Ukrajine”. Također planira povećati svoju razvojnu pomoć, ojačati dvosmjernu trgovinu i osigurati više mjesta na sveučilištima za afričke studente.

Kontroverzne vojne avanture usmjerene na ruske plaćenike izgledaju kao loše procijenjeni rizik koji bi mogao ugroziti svu diplomatsku dobru volju i gospodarske povrate koje se Ukrajina nada dobiti od svoje široko utemeljene pozitivne podsaharske strategije.