Napunili ste 70 godina života. Dok su vaši vršnjaci u mirovini, vi ste se drugi put kandidirali za gradonačelnika Osijeka. Je li to naporno?

Najvažnije je s toliko godina sam procijeniti svoje sposobnosti, odnosno intelektualno i psihofizičko stanje. Za sada ne osjećam nikakve probleme. U ovom trenutku imam dovoljno energije da se mogu uhvatiti u koštac s još jednim mandatom. Jedino se moram unaprijed ispričati biračima ako slučajno umrem, a to je stvar koju ne mogu kontrolirati, tako da će imati novi trošak. (smijeh)

Što je jednostavnije biti - prijelazni upravitelj, ravnatelj državne televizije ili gradonačelnik? 

Razmišljao sam o tome. Prijelazna uprava bio je najopasniji, meni najdraži, ali i najkreativniji posao jer bez obzira na to što sam bio Vladin službenik, za tu se funkciju nigdje nisi mogao pripremiti ili kopirati nešto. Trebalo se snaći u prostoru i vremenu, nevjerojatnim okolnostima, a samo s jednim ciljem – povratka hrvatske vlasti i Hrvata prognanika kućama te ostanak onih Srba koji to žele na tom prostoru. Tada je to bila nemoguća misija.

Za javnu televiziju kažu da je peta funkcija u državi i treba se znati nositi s njome. Ona je osebujna sama po sebi jer nigdje nema toliko ljudi koji 'svoju sliku ljube', a najveći problem je u komunikaciji i zadovoljavanju taština osoba koje su uvijek mislile da vrijede više od svoje javne verifikacije.  

Na opće iznenađenje, najkompliciraniji je posao biti gradonačelnik jer je nevjerojatna količina odgovornosti na toj funkciji koja ispada najmanja, ali je zapravo najteža. Riječ je o spektru poslova, a posebno je osjetljivo to što si odgovoran za uvjete života u gradu.

Koliko su vam pomogle prethodne funkcije?

Nisu u poslu koliko u logici jer te brusi svaki sustav koji vodiš. U gradu sam naslijedio upravu s djelatnicima koje nisam previše mijenjao, a dobio sam i širok spektar političkih partnera koje je trebalo 'uglazbiti' kako bismo harmonično funkcionirali, što nije nevažno jer sam imao oporbu koja je tada bila ozbiljna i organizirana, HDSSB, i stalno su mi bili 'na vratu'. No to mi nije smetalo, za razliku od podmetanja i konstrukcija za koje kažu, nažalost, da čine svijet politike.

Ali dugo ste u svijetu politike. Kako se niste navikli na to?

Navikao sam se, ali je bilo niz situacija u kojima su mi napadali djecu i obitelj. To mi je bio najveći problem. Nemam ništa protiv kada me se kritizira, ali kada se konstruira ili iznose neistine, teško se mogu kontrolirati vlastite emocije. Kada te netko dovede u takvu poziciju, onda nije lako biti gospodin.

U saborske klupe vraća se upravo utemeljitelj HDSSB-a Branimir Glavaš. Čujete li se s njim?

Čujem i komuniciram, nema s kime ne komuniciram. Nikada nisam imao zapreka u sebi za dijalog i razgovor, a konflikte izbjegavam kada god mogu.  

I ovoga puta imate podršku HNS-a. U kakvim ste odnosima s predsjednikom te stranke i sugrađaninom Ivanom Vrdoljakom?

Izvrsnim, a to je već provjereno u prošlom mandatu, u kojem smo surađivali bez ikakvih političkih prijepora. Razumijemo se što se tiče političkog svjetonazora, a koji nije previše bitan na lokalnoj razini, jer smo tako funkcionirali cijelo vrijeme.

Podržavaju vas opet i u SDP-u. Što mislite o novom predsjedniku Davoru Bernardiću?

S njim nisam bio previše u komunikaciji jer sam u izvrsnim odnosima sa Zoranom Milanovićem. No Bernardić je došao na moje predstavljanje kandidature, na čemu sam mu zahvalio jer me je javno podržao. To je mlad i perspektivan čovjek. U svakom slučaju, treba mu još vremena, ali ono što mi se čini jest da će sasvim sigurno voditi tu stranku i biti uspješan političar.

A gdje su umirovljenici?

Što se tiče umirovljenika, vlada turbulentnost u njihovu organizacijskom postavljanju. I dalje imam podršku Drage Šerića i Aktivnih nezavisnih umirovljenika (ANU). Oni su se odijelili od HSU-a, s kojim sam također u dobrim odnosima, kao i s cijelom populacijom umirovljenika, a to smo pokazali vođenjem socijalne politike u gradu, posebice prema osobama treće životne dobi. 

Izostaje vam podrška Mostova kandidata za gradonačelnika Osijeka Miroslava Šimića, koju ste zadnji put imali. Hoće li vam to nešto otežati?

Politika je živ odnos. Prilikom Bubalove vladavine imali smo zajednički nastup protiv cijele te grupacije HDSSB-a i izvrsno smo surađivali. On je prvi odustao od te koalicije jer je imao problema s nekima od partnera, ne sa mnom, što je sasvim legitimno. Njegova mi kandidatura ne pomaže, niti odmaže. Riječ je o kandidatu koji ima određena znanja, u stranci je koja raste, a koliko je on uspješan ovdje kroz to što je mijenjao različite stranke te radio nešto u Osijeku, a u posljednje vrijeme više u Zagrebu, to će najbolje valorizirati glasači.

Što mislite o svojim protukandidatima za gradonačelnika Osijeka?

Osobno mislim da je to dobra grupa. Ima nas različitog spektra, političkih uvjerenja, struka, a to je dobro za grad. To je isto kao kada dođete u nekakav butik i ako u njemu ima više marki koje prepoznajete, izabrat ćete najbolju.

Kako biste ocijenili suradnju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović? Nekada vaš suradnik, Mate Radeljić sada je jedan od njezinih najbližih suradnika.

S Matom sam i dalje u izvrsnim odnosima, a s predsjednicom na onoj razini da je ona uvijek spremna pomoći ako je nešto potrebno za Grad Osijek. To nije nikakav aktivan odnos, nego sasvim korektan, uz međusobno uvažavanje i osoba i funkcija.  

Što mislite o premijeru Andreju Plenkoviću?

Također mislim da imamo izvrstan odnos od ranije. Ne vidim nikakvih zapreka u tome što oni imaju svoga kandidata, a ja sam neovisan. Ako prođem, stalo mi je do toga da budem u dobrim odnosima s Vladom jer bi sve drugo bio velik hendikep za Osijek i Slavoniju.  

Kako biste ocijenili svoj protekli mandat?  

Odradio sam mandat u kojem je trebalo stabilizirati odnose u kući te promijeniti klimu u Osijeku, spustiti loptu, razgovarati, a o kapitalnim stvarima odlučivati konsenzusom, kao što i jesmo. Mislim da sam uspio u tome. Jako je važno da smo smirili depresiju koju smo naslijedili od prethodne vlasti, kao i afere, te stvorili teren za ozbiljnu duhovnu klimu i promjene kao što je to u sportu, u kojem se potiču uspjesi. Sport je stoga sam po sebi bio duhovna priprema i nismo to radili slučajno, nego namjerno, jer se u njemu najlakše vide razlike između uspjeha i neuspjeha. Mislili smo kako je važno srediti komercijalni i visoki sport tako da dobije svoje ulagače. Sada na godišnjoj razini za amaterske klubove i podmladak u svim klubovima izdvajamo osam milijuna kuna te plaćamo putovanja na natjecanja i najveći dio režijskih troškova jer je riješeno financiranje NK Osijek preko privatnih ulagača.

Što vam je najteže palo kao gradonačelniku?

Najteže mi se bilo odmaknuti od politike iako sam cijeli život u njoj. Teško je bilo uskladiti različite interese političkih partnera u zaleđu jer je logično da oni imaju svoje partikularne interese, a ja sam morao štititi jedino interese građana. Tu je bilo nerazumijevanja koja su uvijek završavala dogovorom.

Teški su bili naslijeđeni odnosi u kojima nitko ni s kime nije razgovarao, a da ne govorim o tome da smo naslijedili uništenih oko 10.000 radnih mjesta, stotinjak tvornica. Kada se sve to uzme u obzir, kaže se - ljudi su otišli. Jesu. Neki su otišli trbuhom za kruhom, a kada je otvorena Europa, u kojoj se može zaraditi više, otišli su u potrazi za boljim uvjetima. Na nama je, državi i gradu, da stvorimo uvjete kako bi se oni počeli vraćati kući, a to možemo jedino ako prostor učinimo konkurentnim. 

Koliko je ljudi otišlo?

Otišlo je 10-ak posto, znači do 10.000 ljudi, ali sigurno nije onoliko koliko neki to priželjkuju zbog svojih političkih bodova. Aktualni podaci govore da u Osijeku ima 90.000, 95.000 stanovnika. Nisam uništio radna mjesta, vodio krivu politiku, nego napravio to da za nula kuna onaj tko želi ulagati u Osijek može napraviti tvornicu, zaposliti ljude i imati besplatnu infrastrukturu. Gdje to ima?

Građani vam zamjeraju to da u svojem mandatu niste realizirali nijedan projekt. Čime se vi ponosite?

Ponosim se svime što sam napravio. Znam da sam napravio južnu obilaznicu jer kada sam došao, ona je stajala, a Osijek Koteks je trebao otići u stečaj. Napravio sam 60 milijuna kuna vrijednu investiciju u tramvajsku prugu od Josipovca do Višnjevca, a znate koliki je Bubalov udjel u tome? 1,2 milijuna kuna. Naslijedio sam 62 milijuna duga, a u ovoj godini Grad Osijek je pozitivan 20 milijuna kuna. Kamate koje je Bubalo dobivao po 6,7 ili 10 posto sada su pale na tri jer smo pozitivni. Nisam ja pravio zaduženja, nego Đapić, Kramarić i Bubalo, a sve je meni stiglo na naplatu. Imamo sada već evaluiranih projekata od sto milijuna eura za GPP za prometovanje u Osijeku. Tko će onda reći da je to napravio? 

Ako pobijedite, što ćete prvo napraviti?

Srediti upravu i cijeli sustav s manjim brojem izvršitelja. Kako ljudi budu odlazili u mirovinu, smanjivati broj, ali ih istovremeno zanavljati jer ih je već sada u sustavu 125 manje. Neću sigurno zaposliti 125 novih, nego one koji ove godine odu u mirovinu zamijeniti novim, mlađim i s boljom kvalifikacijskom strukturom kako bih dobio kompetentnije stručnjake u cilju da budemo konkurentniji.

Može li se uopće riješiti problem komaraca u Osijeku?

Može, ako nam pomogne država. Gradske komarce sam riješio, država nije svoje. Grad je jedini koji ulaže nešto u rješavanje toga problema. Dobio sam pet milijuna kuna od Milanovića zbog dobre suradnje i tim smo novcem povećali udaljenost komaraca od Osijeka jer smo ih dalje špricali, ali država treba riješiti Kopački rit, šume, riječne putove. Ako se ne udruže država i županija, šira okolica i grad nikada neće sami riješiti komarce.