Poznanik mi dolijeće neki dan unezvijeren u stilu - ovaj Car nije normalan, pročitao me u nekoliko rečenica. Kako samo zna? Ne znam ni ja, ali znam da sam upravo dobio ideju. Dolazim sijedom frendu za susjednim stolom: 'Care, ajmo sutra po centru grada zaustavljati random ljude i ti ih horoskopski izrešetaš...' 'Ma daj, to košta 300 kuna!' 'Care, ne zezaj.' 'A što ja dobivam s tim?' zanima Cara.  'Pa postat ćeš slavan.'  'Hmm... pa naravno da može.'

Mada, nisam ziher koliko Caru treba slava. Na momente je punio novinske stranice. Bed je što je većina tog čitateljstva prešla s onu stranu medija, da se tako izrazim. Idućeg dana posjedamo se na Cvjetni trg. Žicam Cara da mi kaže po čemu je poznat u Zagrebu. Čisto kao zagrijavanje za horoskopski eksperiment.

'Pa bio sam pionir okultnih istraživanja u Zagrebu. Tajna znanja koja danas i nisu previše tajna. Astrologija, tarot... U šezdesetima se vrlo malo ljudi bavilo time. Sada se to zove New Age. Ali nisam radio s ljudima sve tamo negdje do rata', priča Car. Naravno da nije, kad je bio zaposlen bježanjem od kuće, gostovanjima po ludarama, a na kraju naivnim slikarstvom, za koje veli da ga nikad nije htio raditi, ali tako ga je usud zgromio.

Najviše je ponosan što je otvorio narkomanski odjel u Vinogradskoj 1971. Bio je prvi od troje pacijenata. Druga je bila žena koja je godinama patila od očitog narkomanskog simptoma - glavobolje, a treći neki mornar koji je sporadično uzimao morfij. Društvo iz snova. 'Imao sam 19 godina, bio sam ministarsko dijete - tata mi je bio ministar za turizam Krešimir Car aka Piranja. U to vrijeme već smo duvali na veliko. U Zagrebu si imal kaj hoćeš. Bilo je vrlo malo, ali su putevi bili vrlo otvoreni. Morfij si praktički mogao dobiti polulegalno, jer ga je proizvodila JNA na Kosovu. Pobjegao sam od kuće pa su me ćopili u Ljubljani i strpali kao nekakav pionirski primjerak u ludaru u Vinogradskoj. Do tada nije postojalo ništa slično. Dva ambiciozna psihijatra sjetila su se otvoriti narkomanski odjel. Bio sam jedini pacijent, a onda je druga došla žena koja je navodno 40 godina imala glavobolju. Treći je bio neki mornar koji je papao morfij na brodu. Koja ekipa... nisu imali pojma što rade. Trenirali su na meni. Sedam mjeseci su me držali gore.'

Kaže za sebe da je multimedijalni boem i da je jedini način da preživi da se stalno smije i bude sretan. Car je znatiželjan poput malog djeteta. Da mu sad kažem da ima nešto zanimljivo iza ugla, potrčao bi za mnom kao desetogodišnjak: 'Poruka za sve ljude – probaj biti sretan, jer sve što nam je u glavi je cirkus koji nema veze sa životom. I ako živiš s ciljem da se osiguraš... nadrapao si. Čovjek ne može ni duhovno ni emocionalno napredovati ako nije pod pritiskom, adrenalinom. Živimo u Matrixu. Četvrtina nas su zvjezdani utjecaji, četvrtina genetika, četvrtina doživljaji, odgoj, iskustvo, a četvrtina je čista slobodna volja. Ali trebaš se fest izboriti da budeš slobodan. Inače potpadaš u 98 posto zombija koji žive u matrici. Njih je najlakše horoskopski pročitati jer ponavljaju matricu.'

OK, a što je s kolektivnom energijom nacije? Jesmo li pod astrološkom znakom? Daj mi to opiši, Care gospodare. 'Hrvatska je u znaku djevice. Francuska u znaku lava, svi njihovi Lujevi su bili lavovi. SAD je blizanac. A djevica... pa to ti je sluganstvo i poslušnost. Još mi je baka davno govorila da su Hrvati i Poljaci jedine europske piz... Djevica je materijalni znak. Tip osobe koja je materijalno usmjerena, što ti znači da će ljudi ovdje raditi za 2000 kuna posao od 6000 kuna, radije nego da nešto naprave ili uopće ne rade. Djevica je kukavička i da se podjarmiti. Puno radi, stalno vodi brigu o nečemu, ali to je obična briga o materijalnom životu.'

Kul, Care, baš mi je milo to čuti, al' hajdemo u akciju. Gle, neka cura sjedi na klupici pored crkve na Cvjetnom. Bok... palim diktafon i prepuštam Caru dijalog:

- Nisi valjda Vodenjak?

- Pa... pa kako ste mogli znati?

- Kako se hraniš?

- Veganka sam. U podznaku sam Lav.

- Znači živčana si i luda baš kao prava Lavica...

- Ne znam, ja bih prije rekla temperamentna

- Dobro, možeš i tako to reći... A mama ti je, onak', šefica... tata ti je malo starinski, imaš brata...

- Istina sve, veli cura u blagom zaprepaštenju

- Ti si ptica, leptir... Voliš letjeti. Imaš dečka?

- Da, on je Strijelac

- Auuu... samo ne to. On je ziher ljubomoran i jako voli svoju mamicu, je l' tako? A i njegova mama ti nije baš sklona.

- Haha... kako ste znali? Ne mogu vjerovati. S obzirom na to da sam veganka, a oni jedu samo meso i krumpire... Jednom mi je rekla da 'šta se ja zmišlavam'.

- Predivna si, nemoj prestati letjeti...

Idemo dalje. Cura je ostala u blagom šoku, ali nemamo vremena za čuđenje. Iduće žrtve, dvije djevojke koje su se posjele u Bogovićevoj

- Kad si rođena? pita Car i vadi Efemeride

- 30. 11. 1998. 'Oćeš mi proreći budućnost?

- Neću ti proreći ništa. Budućnost će ti biti kakvom je učiniš. Kak' si tak mlada, sram te bilo... O-ho, ti si opasna! Strijelčica... Ti ćeš kontrolirati svakog muškarca. Bilo koji dečko kojeg imaš, odgajat ćeš ga. Hoćeš od njega napraviti muškarca za sebe. Što je s tvojim slikarstvom, plesanjem?

- Nisam umjetnički tip.

- Imaš potencijala, ali nije razvijen. Ali si jako pravedna i jako štitiš svoje prijatelje. Brineš se više o njima nego o sebi.

- Haha... da, istina.

- Što sad radiš?

- Upisala sam pravo

- Lijena si, ali izvučeš stvar na kraju. Bolje nego štreberi. Nemoj se petljati s muškarcima prije nego što si samostalna na svoje dvije nožice. Jako si ambiciozna i mali si tiranin. Sve mora biti kako si zamislila i tu patiš. Htjela bi nešto što ne možeš. Imaš demone koji se zovu 'ja bih, ja bih'. Eto, toliko od mene, hahaha.

Pitam curu je l' dobar. 'Pa, rekao je istinu', veli entuzijastično. Idemo dalje prema Trgu. Tamo negdje kod sata Car instruira Taurus djevojku da se kani papaka jer je takve imala cijeli život, na što ova klima u znak odobravanja. 'Muškarci su možda svinje, ali žene su prasice jer uživaju u muškarcima koji su svinje', veli joj za kraj uz vragolanski smiješak. U Tkalči je, pak, sasuo ženi koja je sjedila s frendicom 'da voli jedino žene, a muškarce samo muči'. 'Lavica, ti si baš u stilu - joj, sad mi je ovo, joj, sad mi je ono, joj, sad baš ne mogu, boli me glava, imam mengu... tražiš tipa da bude po tvom kroju i kada postane, onda ga šupiraš haha.' Na što se Lavica grohotom nasmijala i potvrdno se pogledala s frendicom.

Zoran Car. Nasmiješeni djedica, slikar, gitarist i baba gatara sa sijedom bradom. Nikada neće zaboraviti kako mu je prije 15 godina prišla stara baka na Britancu, primila ga za ruke, pogledala u oči i rekla: 'Znate kaj gospon, mi ostajemo djeca, samo se po putu smežuramo.'

Odvedite ga na cugu kad ga sretnete. Još malo i u Zagrebu neće ostati netko sličan.