S promjenom vlasti sasvim očekivano zakuhale su se rasprave o budućnosti obrazovanja, što nas u ovoj futurološko-obrazovnoj rubrici izrazito veseli. Za ostvarivanje i procjenjivanje svega izrečenog još ćemo sačekati, a pogledali smo jedan domaći primjer u kojem budućnost osjetimo i djelima
Za sve sklone promišljanju, raspravljanju, analiziranju (...) odgojno-obrazovnih tema početak godine protekao je munjevito - govorilo se o računalstvu od prvog razreda osnovne škole, nestanku ocjenjivanja na polugodištu... U tom kolopletu poruka, formalnih i neformalnih odluka, događanja, kadrovskih križaljki (...) iz perspektive budućnosti jedna od zanimljivijih novonastalih situacija je činjenica da je zamjenica ministra izrazito aktivna tviterašica. Komunikacijski vrlo često dva snažno odvojena svijeta stavljena su lice u lice i vrijedit će vidjeti konačne rezultate.
Iz školske realnosti pak ponovno se uzdignula već dugo nad učionicama lebdeća priča o sve većem porastu nediscipline i čak nasilju usred nastavnog sata. Kurioziteta radi, spomenimo da bismo slične vijesti mogli pronaći u 150 godina odgojno-obrazovnih medijskih napisa. Ne želeći trenutno previše ulaziti u analizu i iznošenje konačnih stavova o problemu nasilja, u najmanju je ruku malo čudno to što se škola od mjesta koje je bar u teoriji imalo izrazitu formativnu ulogu pretvorilo u mjesto koje se mora prilagođavati svakodnevici učenika i u domu stečenim potrebama. Bar je na sličnom pragu zahtjev modernih pedagoga...
Najljepše su promjene koje se odvijaju daleko od birokratskih i klijentelističkih hodnika desetljećima izgrađivanih Mordora, čiji se zidovi neće moći srušiti preko noći. Jedna od takvih malih, ali realnih promjena odvija se u Gospodarskoj školi Buje. Mjesto digitronovog rođenja, u čijoj su osnovnoj školi osamdesetih među prvima u bivšoj državi shvatili čemu služi računalo u nastavi, i to na satu likovne kulture (!), simbolično gledano početkom 'apokaliptične' 2012. godine doživljava slične procese. Već postojećim učionicama s tzv. pametnim, tj. interaktivnim pločama pridružena je još jedna, ali s vrlo zanimljivim dodacima - 12 komada tableta iVista, računala ekrana osjetljivog na dodir i dokument kameri.
Riječ je o sustavu učionice koji omogućava nikad viđenu razinu koncentracije i komunikacije relevantnih informacija te aktiviranje korisnih kognitivnih sposobnosti. Naime, učenici s tabletima i pripadajućom 'olovkom' u rukama imaju priliku sa svog mjesta beskonačno upravljati događanjima na ploči - sve napisano ostaje trajno sačuvano, a sa sadržajem se može igrati i služiti shodno potrebi i svrsi. No ne bi li se što manje zadržali na vlastitim subjektivnim opažanjima, obratili smo se dipl. ing. mat. Igoru Bertoši, inače profesoru matematike u Gospodarskoj školi, a ujedno jednom od najaktivnijih korisnika učionice, čije iskustvo prenosimo.
'Mene najviše fascinira neograničenost manipulacije objektima i činjenica da nema brisanja, što pruža enormnu slobodu u raspolaganju podacima. Do punog izražaja dolazi npr. odlična i pritom besplatna GeoGebra. Tad se vidi koliko je za razliku od klasične ploče s kredom ovdje riječ o ljepšem prikazu i crtanju, a u kratkom roku možete pokazati i npr. koliko varijanti krivulja postoji, što je inače nemoguće. Učenicima je sve to zasad zabavno iako je s obzirom da su tehnološka generacija začuđuje da čudno drže tablet ili pak misle da on ima samo funkciju klasičnog miša. Ja kao profesor pak mogu puno više toga pripremiti, a posljedično i ponuditi učenicima.
Povrh svega, cijelo predavanje se može snimati u realnom vremenu i naposljetku gledati kao film. Uz malo kreativnosti profesor može dodatno nasnimiti glas, predavanje, igrati se kako god želi i pomoću videokanala opet sve prezentirati učenicima... Činjenica je da profesor mora puno učiti, unapređivati se... Uglavnom na tome radim sam, dok su od značajne pomoći bili seminari i predavanja poput onoga Šime Šulića, koji je posebno jak u GeoGebri.'
Dojam koji nosimo iz lijepe učionice Gospodarske škole Buje i nakon Bertošinih riječi jest taj da tehnologija sama po sebi može ostati mrtvom bez aktivnog osmišljavanja i upoznavanja svih njezinih mogućnosti. Ali i tad je skeptika poprilično. Još od osamdesetih te Orlovima i Ivelom Ultra prvih informatiziranih učionica, potiho lebdi geslo 'što će nam tehnologija, a nemamo ni za kredu'. Mogući problemi su znatno prizemniji i opasniji - kako skupu tehnologiju osigurati od devastiranja?! Jesu li učenici doista spremni prihvatiti izazov tableta u klupama? Iako u ovom slučaju govorimo samo o tabletu za komunikaciju s interaktivnom pločom, možemo zamisliti i konkretnije učionice pune skupljih iOS i Androidnih uređaja. Ali jednako tako možemo zamisliti i bolan trenutak: 'Oprostite, učiteljice, Ivan mi je polio Transformer Prime sokom.'
Potpuno nesvjesno, željni novogodišnjeg optimizma i izbjegavanja crnila, vraćamo se na jednu od u uvodu spomenutih pokrenutih top tema - disciplina u školi. Čini se da je atraktivna moderna tehnologija s kojom djeca rastu i kojoj se profesori moraju tek prilagoditi najugroženija upravo od samih učenika! I Camusa bi glava zaboljela pred ovakvim paradoksima. A nismo New Delhi da učenicima podijelimo 100.000 tableta od 35 dolara!