U srpnju ove godine Industrijska zona Kukuljanovo raspisala je natječaj za gradnju fekalne kanalizacije od Bauhausa do Peveca u ukupnoj dužini od oko 800 metara. U natječajnoj dokumentaciji tražila se točno određena cijev koja, kako je izričito navedeno, mora biti od poliestera. Takvu cijev u Hrvatskoj nitko ne proizvodi pa se neki domaći proizvođači, poput riječke tvrtke Vargon, oštro protive ovako raspisanom i uvjetovanom natječaju.

Smatraju kako se ovim natječajem isključuje mogućnost ugradnje cijevi od polietilena ili polipropilena koje u Hrvatskoj proizvodi nekoliko tvornica. Štoviše, tvrde da je natječaj koji je raspisala Industrijska zona favoriziranje skupljeg uvoza pred jeftinijom domaćom proizvodnjom čija je kvaliteta za ovaj posao na istoj razini kao i ona europska. Direktor i suvlasnik Vargona Goran Brašnić odlučio je, stoga, cijeli slučaj prijaviti USKOK-u.

'Nas nekoliko koji proizvodimo polipropilenske ili polietilenske cijevi ovakvim natječajem otvoreno se diskriminira i to s lažnom tvrdnjom da su natječajno propisane cijevi od poliestera najbolje za fekalnu i oborinsku kanalizaciju.

Ovdje je ključno to da se radi o potpuno neopravdanom i neodgovornom trošenju sredstava, jer je u projekt stavljena specifikacija skupljih poliesterskih cijevi koja odgovara jedino i isključivo austrijskom proizvođaču HOBAS-u', kaže za Novi list Goran Brašnić, dodajući da su cijevi HOBAS-a, njemu konkurentskog u nekim poslovima, bez sumnje također jako kvalitetne.

Brašnić, međutim, smatra da je ova investicija Industrijske zone neodgovorna, jer su tražili i izabrali među najskupljim cijevima koje se trenutačno nalaze na tržištu, a njegov je Vargon, kaže, mogao dati ponudu gotovo tri puta jeftiniju od HOBAS-ove. Investicija je neopravdana, kaže Brašnić, jer smatra da su tehničke karakteristike cijevi koje se traže za navedeni posao izgradnje fekalne kanalizacije u svakom slučaju predimenzionirane.

'Neprihvatljivo je da se Vargon, koji se nalazi 200 metara od gradilišta u Industrijskoj zoni, ne može natjecati iako posjeduje sve potrebne certifikate. Usto, nositelj smo oznake 'hrvatska kvaliteta', i to upravo za cijevni program u okviru kojeg je i naša cijev koja bi u naravi trebala biti adekvatna za fekalnu i oborinsku odvodnju u Industrijskoj zoni. Prema našim spoznajama, cijena HOBAS-ovih cijevi po dužnom metru je između 300 i 350 kuna bez PDV-a, a mi smo našu cijev spremni ponuditi za 130 kuna po dužnom metru. Koliko mi znamo, nabavna vrijednost HOBAS-ovih materijala, u kojima se osim cijevi nalaze ostali spojni elementi i revizijska okna, odnosno šahte, iznosi između 800 i 900 tisuća kuna. To je meni i mom komercijalnom direktoru Davoru Ćuški rekao bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić i njegov dogradonačelnik Rajko Pavešić koji je ujedno i predsjednik NO-a Industrijske zone, kaže Brašnić.

Kako je moguće, pita se on, da su cijevi Vargona dobre za istarski ipsilon, autocestu s najvećim prometnim opterećenjem, ili za opatijsku kanalizaciju, ili Nizozemsku kamo ih izvoze, a nisu dobre za ovaj mali zahvat u Zoni.

Predsjednik Nadzornog odbora i suvlasnik Heplasta iz Preloga Vladimir Matjačić, koji također nije bio u prilici kandidirati se za dobivanje posla, kaže kako polietilenske i polipropilenske cijevi koje njegova tvornica proizvodi ni po čemu ne zaostaju za poliesterskim cijevima austrijske tvrtke HOBAS.

Matjačić kaže kako uvozni i trgovački lobi forsira uvoz skupljih austrijskih cijevi zbog čega se 2008, prema njegovim preciznim podacima, u Hrvatsku bespotrebno uvezlo nevjerojatnih 100 milijuna dolara cijevi. 'Sve ono što se uveze u Hrvatsku, u riječkom Vargonu, drniškom Drnišplastu, trogirskom Alpru i preloškom Heplastu sami proizvodimo, po istoj kvaliteti, a po nekoliko puta nižoj cijeni', kaže Matjačić.

Direktor Industrijske zone Zorko Badanjak rekao je da u natječajnoj dokumentaciji nije navedeno ime nijednog proizvođača, odnosno dobavljača. 'Nikoga mi ne favoriziramo, desetine tvrtki u Europi teoretski mogu isporučiti cijevi kakve su zatražene u našoj natječajnoj dokumentaciji. Taj dio projektne dokumentacije za nas je odradio projektant koji nam je preporučio da uzmemo bolje cijevi, čiji je vijek trajanja više od stotinu godina.

U konkretnom slučaju, po mišljenju projektanta, Vargonove cijevi nisu adekvatne i ne odgovaraju traženim tehničkim karakteristikama po natječajnoj, odnosno projektnoj dokumentaciji', kaže Badanjak.