Označavanje i ukrašavanje tijela tetovažama ima vrlo dugu tradiciju u ljudskoj civilizaciji; prakticira se već desecima tisuća godina
Najstarija poznata tetovaža sačuvana je na mumiji staroj 6.000 godina pronađenoj u Peruu. No na istom arheološkom nalazištu otkriveno je oruđe staro 60.000 godina koje se vjerojatno koristilo za izradu tetovaža.
Naziv potječe od polinezijske riječi 'tattow' koja je prvi put zapisana na putovanjima Jamesa Cooka krajem 18. stoljeća.
U različitim kulturama koristila se za različite svrhe – označavanje inicijacije u zrelost, kao znak statusa, kao simbol vjerske predanosti, potvrda hrabrosti, plodnosti, ljubavi ili kao zaštita, amajlija odnosno talisman te kao oznaka za robove ili osuđenike.
Na Zapadu se u novije vrijeme najčešće koristila kako bi se iskazala ljubav i vjernost nekoj osobi ili kao podsjetnik na neke važne događaje poput vojne službe ili sudjelovanja u ratu. Posljednjih godina postaje sve popularnija kao 'body art'.
Ekipa autora znanstvenih videofilmova Smarter Every Day napravila je odličan video koji otkriva kako funkcionira uređaj za tetoviranje te na koji način boja ulazi pod ljudsku kožu kako bi se trajno očuvala.
Prvi dio filma pokazuje mehanizam pištolja za tetoviranje. Kretanje igala naprijed - nazad pokreće elektromotor čije se kružno kretanje pretvara u pravocrtno. Struja, uz pomoć elektromagnetizma, također pokreće pumpu koja istiskuje boju koja, zahvaljujući ubodima igle, prodire pod vanjski sloj kože – epidermu. Za tetoviranje se zapravo koristi više igala, osobito kada se rade sjene. Boja se ne ubrizgava kroz igle, već pored njih. Broj uboda kreće se od 50 do 3.000 u minuti, a dubina uboda može se podešavati.