Pisma, za čiji se sadržaj manje-više otprije znalo, dokopala se irska televizija RTE i potvrdila glasine. Godine 1996. skupina irskih biskupa namjerila se, u suradnji s civilnim vlastima, razotkriti i procesuirati prijave o seksualnom zlostavljanju unutar crkvenih zidova, no iz Vatikana stiže naputak da tako nešto izaziva ozbiljnu rezerviranost, kako moralne tako i crkveno-pravne prirode.

Potpisano rukom nadbiskupa Luciana Storera, nuncija Ivana Pavla Drugog u Irskoj, pismo opominje kako se svi slučajevi pedofilije moraju riješiti u diskreciji crkvenih zakona te da će biskupi koji pokušaju nametnuti kazne zlostavljačima izvan paragrafa kanonskog prava biti suočeni s neugodnostima, jerbo će Vatikan uvažiti žalbe okrivljenika.

Sve to dolazi kao šaka u oko nakon što je crkveni vrh opetovano tvrdio, povodom američkih pedofilskih skandala, kako nikada nije savjetovao svojim biskupima da uskraćuju policiji dokaze ili sumnje vezane za seksualno iskorištavanje maloljetnika.

Predstavnici katoličke hijerarhije, kako u Irskoj, tako i u Vatikanu, nisu htjeli komentirati objavu pisma. A, što, uostalom, da kažu? Sve je napisano. Crkva je previše svjesna loše reputacije koju bi izazvao otvoreni progon svećenstva koje se ogriješilo o spolne organe nekog ministranta ili prvopričesnika. Lakše joj je žrtvovati nekoliko tisuća klinaca s traumama iz djetinjstva, nego izgubiti gomilu ljudi koji će veselo ispuniti ispisnicu iz crkve.

Irska je crkva već u tri navrata pokušala provesti kampanju za zaštitu klinaca od neobično progresivne koncepcije spolnog odgoja i celibata koju propagiraju pojedini zaređeni, no programi zaštite djece ni u jednom slučaju nisu naišli na podršku Vatikana. U međuvremenu su irski porezni obveznici, bez da ih je itko pitao, platili Katoličkoj crkvi milijardu i pol eura sudskih troškova i naknada u više od 14.000 procesa seksualnog zlostavljanja koji su se vodili unazad 60 godina.

Tijekom ove godine očekuje se policijski izvještaj s teritorija biskupije u Cloyneu gdje su se pedofilski zločini sve do 2008. podmetali pod tepih.

A kada smo već kod internih crkvenih kazni i sankcija koje preferira papa Benedikt XVI., o njima najbolje govori slučaj notornog Brendana Smytha, irskog svećenika koji bi nakon svakih par pedofilskih ekscesa bio premješten u drugu župu. Kazna prestrašna. Dublin, Belfast, Rhode, Sjeverna Dakota. Tip je bio na seksualnom cruisingu, a ne u kazni.

Vatikan je potpuno bezglav po pitanju programa zaštite maloljetnika. Papinska kongregacija za kler radi na globalnoj studiji koja predlaže uspostavljanje novih modela kontrole 'u prikladno vrijeme'.

Iako vatikanski web danas savjetuje biskupe da prijavljuju slučajeve pedofilije civilnim organima, dakako, ne obvezujući ih na to pravno, Kongregacija za nauk vjere, ključno političko i doktrinarno tijelo Katoličke crkve još uvijek šuti o tome u svojim napucima o pravnom ponašanju crkvenih službenika.