Nakon dugogodišnjega nerazumijevanja s hrvatskim proizvođačima namještaja, dizajnerska skupina Numen počela je dobivati bitke na domaćem terenu. Sven Jonke, Christoph Katzler i Nikola Radeljković sudjelovali su sa Studijem 3LHD u projektiranju interijera prvog hrvatskog dizajnerskog hotela Lone u Rovinju.

Sa zagrebačkom Interom započeli su proizvodnju namještaja od masivnog drva, a za Kvadru su dizajnirali zapaženu i Red Dotom nagrađenu rasklopivu sofu Revolve. Pri tome, naravno, nisu zapostavili svoju međunarodnu karijeru, u kojoj pod imenom ForUse dizajniraju namještaj za Cappellini, ClassiCon, Desalto, Interlubke, Magis, MDF Italia, Moroso i Zanottu. Aktivni su kao scenografi, a posebnu pozornost izazivaju čudesnim objektima bez unaprijed definirane funkcije, poput instalacije Selotejp.

Bezbroj je razloga zbog kojih bi trebalo razgovarati s trojcem multinadarenih dizajnera, a mi smo kao povod za susret s Nikolom Radeljkovićem iskoristili njihov novi sjedeći sustav Segment, koji je Kvadra upravo predstavila na Ambienti.

S obzirom na to da je prva suradnja s Kvadrom rezultirala nagradom Red Dot za sofu Revolve, kakva su očekivanja od novog proizvoda?

Puno važnija od Red Dota jest reakcija korisnika Revolvea koji za proizvod, i nakon dugotrajnog korištenja, imaju samo riječi pohvale. U smislu funkcionalnosti, kvalitete i omjera uloženog i dobivenog. Ako postignemo isti rezultat sa Segmentom, nevezano za međunarodna priznanja, ja ću osobno biti više nego zadovoljan.

Kako biste predstavili Segment: isključivo kao modularni sustav namijenjen poslovnim interijerima ili namještaj koji bi bio funkcionalan i u modernim stanovima?

Mislim da je to pomalo nespretno formulirano u prezentaciji Segmenta. On ni u kom slučaju nije isključivo produkt za poslovne interijere, ali je, zbog modularnosti i mogućnosti komponiranja, podatniji za velike prostore od ostalih proizvoda Kvadre. S druge strane, skromnim dimenzijama i visokim kvalitetom sjedenja predstavlja odlično rješenje za manje stanove. Ladica u kutijastoj bazi omogućava dobrodošlo spremište kao dodatni benefit privatnom korisniku.

Proizvođač Perfecta Dreams je na Ambienti predstavio i vaš krevet Tilt. Znači li to da se širi krug povjerenja u domaće proizvođače namještaja?

Nažalost, moram opovrgnuti širenje interesa za dizajn. Tvrtku Perfecta izgradio je Tomislav Knezović, a novcem od prodaje Perfecte izgradio Kvadru. U prijelaznom periodu još uvijek vodi Perfectu, tako da integraciju dizajna u hrvatsku industriju namještaja možemo pripisati samo jednom čovjeku.

Na izložbi hrvatskog dizajna u MUO-u predstavili ste Tuft, hibrid sofe i tepiha koji se doima poput utočišta ili svojevrsne suvremene špilje. Zanima nas sve o Tuftu: kako je nastao, kakav je osjećaj sjediti unutra…

Tuft je nastao na temelju naših iskustava s instalacijom Tape. Željeli smo postići isti osjećaj organske zaštićenosti, ali s kvalitetnijim, prirodnim materijalima. Prva aplikacija projekta je velika instalacija koja je nakon Milana i Zuricha prezentirana i u Svetim Srcima u Puli, obješena na visini od četiri metra u glavnom brodu bivše crkve. Ta instalacija je nastala na formi od selotejpa po kojoj je napravljen 'kroj' koji se kasnije replicirao kao ručno tuftani tepih u Regeneraciji u Zaboku.

Nakon izrade, dijelovi kroja su ponovo spojeni u jednu formu, čime smo postigli tehnološki paradoks, trodimenzionalni tepih. Pored taktilne prednosti ovog objekta u odnosu na one od selotejpa, efekt zvučne izolacije je zapanjujući. Ulaskom u Tuft zvuk se reducira na pola. Prateći ta iskustva, odlučili smo napraviti i manji, 'kućni' Tuft koji prezentiramo na izložbi 1112 u MUO-u. Riječ je o eksperimentu bez namjere komercijalizacije. Barem zasad!

Slično kao i instalacija Selotejp, Tuft je rezultat vaših istraživanja kojima ispitujete prostor između dizajna i umjetnosti. S obzirom na to da je unutrašnjost Selotejpa zanimljivija od njegove spektakularne vanjštine, možete li nam otkriti kakav je doživljaj instalacije iznutra?

Selotejp je translucentan, tako da se iznutra donekle percipira vanjski prostor, iako je on samo neki apstraktni nagovještaj. Nešto slično gledanju kroz površinu mora pri ronjenju. Ili ronjenje bez maske. Brinuli smo se da će iznutra biti zagušljivo i vruće, ali tuneli izuzetno dobro transportiraju zrak, tako da osjećaj kalustrofobije u potpunosti izostaje.

U kakvim ste sve prostorima postavljali Selotejp i možete li izdvojiti najzanimljivije interakcije i najburnije reakcije koje je izazvao?

Od jednog od glavnih trgova u Melbourneu do Palazzo Strozzi u Firenzi, u bivšoj tvornici čokolade u Moskvi i u eksterijeru Mlina u Beogradu, na tavanima u Beču i Puli… Možda je najburnije ipak bilo u Firenzi gdje je od instalacije napravljeno prvorazredno političko pitanje u lokalnim okvirima jer su konzervativci iz Berlusconijeve stranke odbijali bilo kakvu primisao o takvom čudu u Strozziju. Na sreću, u Firenzi su na vlasti bili socijalisti!

Hoćemo li ikad imati priliku isprobati taj objekt / instalaciju u Zagrebu?

Prvi Selotejp, doduše bez mogućnosti ulaska publike, bio je postavljen u galeriji HDD-a 2009. godine. Trenutačno smo malo zasićeni Selotejpom koji je medijski naš najzastupljeniji projekt. Nismo oduševljeni idejom da samo putujemo po svijetu i motamo selotejp.

Nedavno ste Selotejp postavili u Lilleu, ali ste se u Zagreb vratili ogorčeni. Zašto?

Otkad je Lille bio kulturna prijestolnica Europe 2004. godine, u tom gradu postoji institucija Lille 3000 koja organizira cjelogodišnje kulturne programe, kako u likovnim, tako i u izvedbenim umjetnostima. Ta energija i budžet omogućili su gradu veličine Splita pozicioniranje među nekoliko glavnih kulturnih centara zapadne Europe. Za ovogodišnju glavnu izložbu Fantastic attractions pozvani smo bili izraditi Tape u prostorima bivšeg ranžirnog kolodvora, Gare Saint Sauver.

Posebna je čast izlagati na takvom prostoru uz Michelangela Pistoletta, Karstena Hollera i druge antologijske suvremene umjetnike. Nakon takvog iskustva posebno je frustrirajući povratak u Zagreb, gdje se sredstva poreznih obveznika troše na izložbe koje ili (ne)prikriveno reklamiraju proizvođače duhanskih proizvoda uz blagoslov akademika i sveučilišnih profesora ili propagiraju vulgarni porno-dizajn najeksponiranijeg promotora besramnog kič-konzumerizma i ispraznosti.

Izazvali ste pravu buru s prijedlogom da se Zagrebački velesajam integrira u grad, i to tako da funkcionira kao gradska četvrt sa svim potrebnim sadržajima. Možete li nam detaljnije predstaviti tu zanimljivu ideju?

Urbano planiranje je prije svega bazirano na pristojnosti i zdravom razumu. Ako je Velesajam nefunkcionalan, treba mu naći novu namjenu. A kad bi i bio funkcionalan i privlačio desetke tisuća posjetitelja, stotine šlepera i kamiona, predstavljao bi problem za sve okolne četvrti.

Prenamjenu je moguće izvesti rušenjem svega postojećeg i izgradnjom novog oglednog kvarta, kao što je to slučaj u Milanu gdje bivši prostor sajma postaje poligon zvijezda suvremene arhitektonske scene. Ili puno kontekstualnijim promišljanjem i potragom za svim potencijalima za recikliranje.

Meni je puno privlačniji drugi scenarij, primjenom kojeg bi se mogle zadovoljiti brojne funkcije koje nedostaju okolnim kvartovima kao što su škola, vrtić, zelena tržnica… Dodatno, izmještanjem hipodroma na neku primjereniju poziciju i uređenjem javnog parkovnog prostora na njegovoj lokaciji dobili bismo visokokvalitetni prostor koji bi koristili svi građani okolnih zona, a ne samo nekoliko stotina privilegiranih. Mislim da je to i pristojno i racionalno.