Bend koji se svoje pomalo autsajderske pozicije ne srami, ali je ni ne potencira kako bi na njoj izgradio kul imidž. Bend koji među znalcima uživa kultni status, ali većina ga ipak ne zamjećuje. Bend koji se voli potpuno i strastveno, ali nakon nekoga ga se vremena počne doživljavati zdravo za gotovo, pa i zanemarivati, no pri svakom novom susretu koji se dogodi bilo planirano, bilo slučajno, spletom okolnosti, postane opet kristalno jasno zašto je baš to bend koji vam je visoko na osobnoj listi najdražih.

Analogija ima beskonačno mnogo, ali prostor za ovaj tekst je ograničen, pa ću se ipak posvetiti konkretnijim odrednicama, a, ako me ovakve prispodobe opet zavedu, morat ćete mi oprostiti.

Cijene

Niske, s obzirom na lokaciju. Kava s mlijekom i čaj su sedam kuna, isto kao i pelinkovac i ine domaće žestice. Veliko pivo (Ožujsko, Karlovačko) i kola stoje dvanaest kuna, a decilitar vina ćete platiti smiješnih šest. Gemišt je deset, a posebno je dražesno što je svoj put do cjenika uspio prokrčiti i škropec. Ako vam je do škropljenja grla, to će vas stajati svega šest kuna. Ostanete li samo na jednom škropljenju.

Interijer

Kada uđete postoji jedan mali predprostor u kojemu za najvećih gužvi ljudi također stoje, piju i druže se, a nakon njega dolazite u glavni dio u kojemu je s desne strane plato s četiri ili pet stolova, a s lijeve šank sa svom pripadajućom infrastrukturom. Dalje ulazite u uski hodnik sa separeima, a na kraju hodnika su toaleti. Uređenje je priprosto, ali dirljivo, zapelo u vremenu, s beskonačno mnogo retro šarma. Na jednom je zidu prava Vespa i na njoj stoje novine, a motiv ovog slatkog prijevoznog sredstva ponavlja se i na drugim mjestima u kafiću, nacrtan na zidovima.

Dio interijera je i jedna mačka, obična kućna (Felis Silvestris Forma Catus) koja vam neće smetati, ali ćete je vjerojatno primijetiti. Ionako je tu ona šefica, a ne vi iako vi, za razliku od nje, svoje piće plaćate. Eh, što ti je život.

Usluga

Potpuno fantastična. Dvije tete konobarice zapamtite će što pijete nakon dva ili tri dolaska, a, ako vas neko vrijeme ne bude, pitat će vas za razloge vašeg izbivanja, ali ne tako da mislite da ste im nedostajali jer je izostalo vaše revno punjenje blagajne, već kao da ste im nedostajali zaista, onako toplo, prisno, gotovo majčinski. Konobare tu i neki mladići i djevojke, vikendom ili kada je već gužva, ali njihove posebne karakteristike nisam uspio upamtiti.

No, usjekla mi se u sjećanje jedna anegdota. Naručio sam s prijateljem jednom zgodom u Vespi dva gemišta. Radio je jedan od tih mladića. Donio nam je naručeno, mi smo platili i tek kada je otišao, shvatili smo da smo preplatili. Da nam je zaračunao više nego što piše u cjeniku. Iako smo obojica inače žustri borci za vlastita prava, taj put smo se, tko zna zašto, odlučili ne buniti, već smo naručili još jednu rundu. Donio nam je nove gemište i ispričao se što ih je prošli puta računao kao bambus. Rekao sam mu da nema problema i neka prebije razliku u cijeni na ova nova dva. Ne, ne, odgovorio je, nema šanse, s ova dva kuća časti. U znak isprike. Ne možeš ne cijeniti.

Klijentela

U Vespi se susreću dva svijeta. Često se ne dodiruju, već samo mirno koegzistiraju, ali ako do susreta i dođe, oni nisu dramatični, već uglavnom šeprtljavo, kavanski dobroćudni. Naime, za šankom i oko njega uglavnom se muva bulumenta stalnih gostiju, ljudi u ozbiljnim godinama koji svoje piće radije piju u društvu nego doma pred televizorom, a koje se ponekada naziva nepotrebno grubim izrazom 'kroneri'. U hodniku su uglavnom srednjoškolci iz viših razreda gimnazija (75 posto), poneki mlađi student (20 posto) i neki ljudi koji nisu ni kroneri, a bome više nisu ni studenti ili srednjoškolci, ali su se, eto, nekako tu zatekli (pet posto).

Krasan je to primjer mirnog suživota, zbilja, nitko nikome ne smeta, svako tolerira mane i mušice ove druge skupine i cvjeta prava, nepatvorena, hipijevska ljubav. To je dobro ako vam je stalo do prave, nepatvorene, hipijevske ljubavi. Ako ste ogorčeni cinik, takva vam atmosfera može ići na živce. Ja se još premišljam.

Sanitarije

Svrsishodne. Ništa na što bi se posebno trebalo trošiti riječi. Uredno i čisto i ni po čemu posebno zanimljivo. Sasvim sigurno se nad njima nećete zgražati, ali nećete ni doći doma i osjetiti potrebu napisati produhovljeni hvalospjev mjestu na kojemu ste nuždeći doživjeli transcendentalno iskustvo.

Posebna prednost

Usto što je u centru i što je jeftino, poneki dan u tjednu znaju imati neke posebne akcije, večeri koktela, večeri španjolske glazbe, takve stvari. Jednom smo prilikom prijateljica i ja ostali začuđeni kada nam je pristupio par odjeven kao oni marijači svirači iz filmova i pitao nas jesmo li za koktel. Nismo bili. Kasnije je on puštao latino glazbu s laptopa, a ona je lepršala od stola do stola i na svakome ostavljala stol s mini sendvičima, popularnim kanapeićima. Kad smo ih pojeli, dobili smo još. Iako nismo pili koktele.

Posebni nedostatak

Vikendom gužva zna biti nesnosna. Glazba obično u jednom trenu postane previše glasna. Nekoć je postojao i džuboks, ali ga u zadnjem posjetu nisam primijetio. Ako nemate sreće, atmosfera u stražnjem dijelu počet će nalikovati na atmosferu učionice dok u njoj nema profesora.

Napomena

Ne očekujte previše. Ne očekujte ništa. Samo bez očekivanja se na ovom mjestu možete dobro provesti.

Summa summarum

Iz svega napisanog je jasno da volim Vespu. Sviđa mi se njezina nepretencioznost, njezin vrlo ležerni šarm, njezin duh kojega kao da nije ni svjesna, koji je više rezultat slučajnosti nego nekog promišljenog, planskog djelovanja. Osim toga, očarava me činjenica da je vrata do javno kupalište. Uopće se ne šalim. Zbog svega toga čistih devet od deset.