Desetljeća promašene politike marksizma i izolacije učinila su nekadašnju Burmu jednom od najzaostalijih država u svijetu te ona, unatoč reformama, ne može slijediti pozitivne gospodarske trendove u jugoistočnoj Aziji. Ionako tešku ekonomsku situaciju pogoršale su sankcije koje su 2003. nametnuli SAD, Europska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Japan, pa je Mjanmar primoran okrenuti se Rusiji i Kini kako bi nabavio oružje radi držanja koraka sa susjedima poput Indonezije, Malezije, Singapura i Vijetnama.

Premda su sredinom prošlog prosinca kineski predsjednik Xi Jinping i ruski predsjednik Vladimir Putin jedno drugom obećali bezrezervnu podršku po pitanju Tajvana i Ukrajine, čini se da međusobna potpora nije toliko čvrsta kada je u pitanju tržište oružja.

Mjanmar je još od ranih 2000-ih godina pokušao nabaviti flotu podmornica, a rješenje se iznašlo u listopadu 2020. godine, kada je Indija dobila dozvolu Rusije da nekadašnjoj Burmi proda podmornicu klase Kilo, a koja je u indijskoj ratnoj mornarici služila 32 godine. Mjanmar je kupio podmornicu koristeći kredit namijenjen jačanju obrambenih veza s Indijom, a sve kako bi Moskva pokušala odmaknuti Naypyidaw od sve većeg kineskog utjecaja u regiji.

Raspršene ruske nade

Moskva je 'amenovala' mjanmarsku kupnju od Indije misleći da će na taj način steći stalnog kupca i onemogućiti Pekingu da proširi prodaju svog oružja u regiji. U početku se činilo da je Rusija doista dobila 'trajnu mušteriju' jer je Naypyidaw doista pokrenuo pregovore s Rusijom o kupnji jedne ili više podmornica klase Varšavjanka, moderniziranu verziju klase Kilo. Rusija je procijenila da će nekadašnja indijska podmornica poslužiti mjanmarskoj mornarici kao korisna platforma za upoznavanje s ruskom tehnologijom te da će Naypyidaw slijediti Vijetnam, državu koja je 2009. godine od Moskve kupila šest dizel-električnih napadnih podmornica klase Kilo.

Rusija je tada smatrala da će podmornice koristiti Vijetnamu kao sredstvo odvraćanja od rastućeg kineskog utjecaja u Južnom kineskom moru, ali i kako bi širenjem tržišta nadoknadila pad prodaje svog oružja u regiji te smanjila potencijalni kineski udio u prodaji oružja mjanmarskoj vojnoj hunti. No Kina je 'nanjušila' ruske namjere, prešla preko dogovora s Rusijom o odnosu sa Zapadom i najvjerojatnije poklonila Mjanmaru podmornicu Minye Kyaw Htin tipa 035B klase Ming. Uz to, pokrenula je medijsku hajku na indijsku prodaju ruske podmornice, naglašavajući da je riječ o zastarjelom plovilu koje je već trebalo umiroviti.

Valja napomenuti da podmornica koju je Mjanmar dobio od Pekinga nije puno bolja od ruske konkurencije jer je riječ o plovilu koje je zapravo varijanta sovjetskih podmornica klase Romeo, a koje potječu još iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Iako modernizirane početkom 2000-ih, kineske podmornice te klase lokalnog naziva Wuhan pokazale su se nepouzdanima, a jednu takvu Kina je izgubila u nesreći u Žutom moru 2003. godine, kada je poginulo svih 70 članova posade.

Stoga je Kina odlučila postupno ukidati plovila klase Wuhan u korist modernijih plovila u svojoj floti, a istrošeni višak ponuditi Mjanmaru iz geopolitičkih razloga, iza kojih stoji pokušaj zadržavanja utjecaja na mjanmarske generale. Ta podmorničarska diplomacija uvelike podsjeća na nekadašnju 'panda diplomaciju', kojom je Peking zatopljivao odnose sa Zapadom posuđujući endemske miroljubive medvjede tamošnjim zoološkim vrtovima kao jamstvo dobrih odnosa.

Preduhitrili Moskvu nemoralnom ponudom

Kineski poklon Mjanmaru podsjeća na raniji ugovor Pekinga s Bangladešom, državom koja je 2016. nabavila dvije podmornice klase Wuhan na popustu u iznosu od više nego povoljnih 200 milijuna dolara, a sve kako bi se ta država dugotrajno vezala za kinesko tržište oružja. To se i dogodilo pa je Bangladeš počeo nabavljati suvremene kineske tenkove MBT-2000 i Type 69II MK2G dok su ranije kupljeni kineski tenkovi Type 59 modernizirani uz svesrdnu pomoć Pekinga.

Vojni analitičari procjenjuju kako Kina računa da će nakon uručenja poklona, a ustvari mamca, uslijediti mjanmarska nabava izvozne varijante najnovije kineske podmornice – dizel-električne Type klase 041 Yuan, što bi bila repriza dogovora Pekinga s Tajlandom, državom koja je 2017. godine po cijeni od 1,03 milijarde dolara naručila tri primjerka. Kina je i u tom slučaju preduhitrila Rusiju, koja je ostvarila početne pregovore s Tajlandom, a on je u konačnici okrenuo leđa Moskvi i prihvatio kinesku nemoralnu ponudu: tri podmornice po cijeni dvije, uz uključene borbene sustave, torpeda, obuku, izgradnju objekata za vez i velikodušne uvjete otplate. Prva od tri podmornice klase Yuan trenutno je u izgradnji u Wuhanu i trebala bi biti isporučena najkasnije do početka iduće godine.

Iako je Kina pokrenula inicijativu kako bi izgurala Rusiju s jugoistočnog azijskog tržišta oružjem, još uvijek je nejasno tko će izaći kao konačni pobjednik jer general Min Aung Hlaing, čelnik mjanmarske vojne hunte koja je u veljači prošle godine u puču zbacila s vlasti nobelovku Aung San Suu Kyi, preferira rusko oružje. Min je, inače, prošlog lipnja posjetio tvornicu oružja u Rusiji, ali još nije službeno otputovao u Kinu.

Prema navodima insajdera, mjanmarski general privatno smatra da je rusko oružje bolje kvalitete od kineskog, ali će teško ignorirati Kinu jer mu je već 'prišapnula' da je spremna poslati veliki paket ekonomske pomoći, nužan da bi se njegova hunta održala na vlasti.

Ako Kina pobijedi Rusiju u ovoj geoekonomskoj igri, bit će to dodatni udarac za Moskvu jer je nedavno izgubila ugovor o prodaji 11 borbenih zrakoplova Su-35 Indoneziji, a ona je odustala od njih nakon što joj je Washington zaprijetio sankcijama.

Rusija, za razliku od Kine, ne nudi ekonomsku pomoć Mjanmaru pa je sve izglednije da će službeni Naypyidaw pokleknuti i prikloniti se Kini nakon što je ranije mudro vezala nekadašnju Burmu za sebe prodavši joj lovce JF-17 Thunder i transportne avione Shaanxi Y-9.

Time bi se nastavio niz poslovnih uspjeha Pekinga na štetu Moskve, čime bi se moglo uzdrmati kinesko-rusko savezništvo u odnosu prema Zapadu. Stoga valja očekivati ruski odgovor u najkraćem mogućem roku jer su u pitanju ključni regionalni geostrateški interesi u koje je involviran i Zapad, a koji ionako počivaju na geoekonomskim temeljima baziranim na prodaji oružja.