Snimka govora dr. Patrlja s kolegija u Kliničkoj bolnici Dubrava objavljena je na Facebooku.

Kazao je da su se 1995. godine svi ponašali isto i bili ponosni na to što su članovi Klinike za kirurgiju. 'To se primijetilo ne samo u ovoj bolnici, nego u cijeloj Hrvatskoj, to naše zajedništvo koje nas je vodilo. Zahvalan sam na svemu što ste mi pružili. Od vas sam puno naučio. I od onih najmlađih i od onih najstarijih. Naučio sam kako biti odlučniji, odvažniji, hrabriji... I sigurno, odlazeći iz ove bolnice, moram priznati da ću zbog vašeg utjecaja otići kao bolji čovjek nego kad sam došao', kazao je Patrlj.

No u nastavku govora istaknuo je da je, otkako je došao na vlast najnesposobniji ministar s najnesposobnijom upravom bolnice koju je u životu vidio, postao žrtva stravičnog šikaniranja, potpomognutog najvećim mogućim dodvoricama na tamošnjoj kirurgiji, i da je u 60. godini bio primoran pronaći drugo zaposlenje.

Zapitao se kakva se poruka šalje redovitom profesoru Medicinskog fakulteta koji je i glavni mentor za specijalizante, što hitne, što abdominalne, što opće kirurgije, kad ni na jednom natječaju, unatoč najboljim referencama, ne samo ovdje, nego šire u Hrvatskoj, ne može dobiti nijednu poziciju osim one odjelnog liječnika, kao da je sada završio specijalizaciju.

'To je poruka 'mi te ne trebamo i ne trebaš nam ovdje'. Takvu izdaju nikad nisam doživio, pogotovo od onih koji su mi bili najbliži. Kasnije sam se pitao i zaključio - ako je Isus Krist kao najveće dobro imao svoga Judu, ako je Gaj Julije Cezar imao svoga Bruta, onda nije ni čudo da sam ja takvog Bruta imao, a Brut se slučajno zvao Marko Junije Brut', kazao je Patrlj. Svima koji dolaze slaviti što odlazi rekao je neka slave i neka uživaju, ali neka znaju da se na tuđoj nesreći vlastita sreća ne može graditi. 'Ja sam sretan što odlazim', istaknuo je Patrlj. Okupljeni su njegov govor popratili pljeskom.