'Oni koji imaju more i luke mogu dovesti naftu tankerima. Da nam nisu uzeli more, i mi bismo imali luku', rekao je Orban.

I izazvao niz reakcija: mađarski veleposlanik u Hrvatskoj pozvan je na razgovor, njegov hrvatski kolega u Budimpešti zatražio je objašnjenje izjave, Ministarstvo vanjskih poslova prosvjedovalo je, a potpredsjednik Vlade Davor Božinović kazao je, između redaka, da ipak smatra da je Orban govorio prije svega vođen unutarnjim mađarskim motivima, za vlastite političke potrebe.

A onda su i Mađari reagirali tvrdnjom da je njihov premijer govorio o otimanju mora kao 'povijesnoj činjenici' te da su ga Hrvati valjda pogrešno shvatili.

Problem je, međutim, to da s Orbanove strane sve češće i sve intenzivnije dolazi pozivanje na 'povijesne činjenice' koje je teško tumačiti izvan dnevnopolitičkog konteksta: u posljednjih nekoliko godina on se službeno fotografirao pred kartom tzv. velike Mađarske, koja uključuje velik broj susjednih država, pa i Hrvatsku. Istu kartu promovirala je njegova stranka Fidesz, često se znala naći u različitim službenim prigodama, a prije dvije godine čak je organiziran državni spektakl povodom stote godišnjice potpisivanja sporazuma u Trianonu, 'mađarske kalvarije' u kojoj su izgubljene dvije trećine teritorija.

Otkriven je spomenik na koji je uklesana sporna karta s dijelovima Hrvatske, Srbije, Slovenije, Slovačke, Austrije, Rumunjske i Ukrajine, pa i natpis o Rijeci kao o 'mađarskom moru'.

Analitičari će primijetiti da Orbanovi kontroverzni istupi najčešće dolaze negdje oko obljetnice Trianonskog sporazuma, početkom lipnja, očigledno još uvijek velike traume za Mađare kao gubitnike u Prvom svjetskom ratu. Tportal je na tu temu razgovarao s Krešimirom Sučevićem Međeralom: šira javnost poznaje ga kao kvizomana i lovca iz emisije 'Potjera', no manje je poznato to da je on također doktor lingvistike i - hungarologije.

'Trianonskim sporazumom Mađarska je doista svedena na trećinu teritorija Ugarske otprije Prvog svjetskog rata, a izvan njenih granica doista je ostao velik dio stanovništva - najviše u Rumunjskoj, zatim u Vojvodini, pa u južnoj Slovačkoj, nešto u Sloveniji i Ukrajini… No to nije bilo sve: granice su se tada zaista povlačile na njenu štetu i dobro se pazilo da s vanjske strane ostanu čak i ceste i druga kritična infrastruktura. Bez obzira na etnički čistu Mađarsku koja je nastala, može se reći da je sporazum bio nešto više nego pravedan. Da, Mađarska je na određeni način zaista kažnjena. Nije plaćala ogromne reparacije poput Njemačke, ali realno gledajući - izgubila je najviše', smatra Sučević Međeral.

'Rekao bih da ih to pitanje kopka sve do današnjeg dana: kroz nastavu povijesti prenosi se taj osjećaj gubitka i slogan 'Ne, nikad!' kao dokaz da Mađarska neće prihvatiti taj diktat', dodaje on.

'Ni desničari nisu imali velike pretenzije'

No odnos susjedne države i njenih vlasti prema Hrvatskoj po sugovorniku tportala posljednjih godina zapravo je bio prilično afirmativan i može se reći da smo im, eventualno uz Austriju, bili najbolji susjedi. Između ostalog zato što je mađarska nacionalna manjina kod nas relativno malobrojna i nema nikakvih problema u odnosima s državom, ne predstavlja kamen spoticanja. Kad bi se eventualno dogodilo kakvo zatezanje - a neće, uvjeren je Sučević Međeral - ono bi se najprije odrazilo u Transilvaniji, jer Mađari u Rumunjskoj čine čak desetak posto stanovništva.

'Što se tiče Hrvatske, čak su i desničari iz nekad vrlo aktivnog Jobbika bili pažljivi pa su iz svog pokreta '64 županije' izostavili najveći dio hrvatskog teritorija i nisu izražavali velike pretenzije: povijesna Ugarska, naime, imala je ukupno 72 županije. Što se tiče Rijeke, dobro je poznato to da su Mađari ondje bili tek administracija, kivni jer nisu uspjeli natjerati lokalno stanovništvo da prihvati njihov jezik', objašnjava sugovornik tportala. Njega iznenađuje površnost europskih medija koji u kontekst Orbanovih izjava ubacuju čak i Dalmaciju, premda ova regija čak ni u doba Austro-Ugarske nije bila u sastavu mađarskog dijela carstva.

'Što se samog Viktora Orbana i njegovih izjava tiče, vjerujem da on prije svega pokušava ojačati poziciju u svojoj državi: on jest dobio nedavne izbore, ali vidjelo se da je poljuljan, pa sada nastoji homogenizirati biračko tijelo. Prozivaju ga da se u slučaju napada na Ukrajinu postavio izuzetno kolebljivo, pa se nastoji ojačati i dopasti što širem spektru ljudi od centra prema desnici. On voli koketirati i pokušava se svidjeti svima. Nisam siguran koliko je ovakav stav 'Make Hungary great again' i njegovo osobno mišljenje, a još manje da je realno očekivati bilo kakav razvoj događaja u tom smjeru. Rusija je izvan sustava, a Mađarska je ipak u Europi. I kada bi se nešto dogodilo, ponavljam, otvorilo bi se jako puno frontova u svim smjerovima - s time da bi onaj rumunjski bio prvi i najveći', smatra Sučević Međeral.

'Mađari doista ne vole useljenike'

Zagovornici revizije Trianonskog sporazuma, dodaje, još uvijek su u golemoj manjini u Mađarskoj, a Orban sasvim sigurno nije došao na vlast zahvaljujući podilaženju njima: on je najprije zajahao na valu prosvjeda protiv korumpiranih socijalista, a potom na antimigrantskoj politici. Mađari doista ne vole useljenike i premda nisu indoeuropski narod, sebe sasvim ozbiljno vide kao branik europske civilizacije i kršćanskih vrijednosti.

'Što se Hrvatske tiče, činjenica jest da je Mađarska ovladala energetskim sektorom, da drži velik kolač na bankarskom tržištu, a da je realan ulazak i u prehrambenu industriju najavljenim preuzimanjem Fortenova grupe. Da, to bi se moglo tumačiti kao njihova državna politika, a možda i kao njihovo pokazivanje zubi Hrvatskoj zbog presude direktoru MOL-a Hernadiju. Jasno je da je Orban nervozan zbog razvoja situacije oko Rusije i Ukrajine jer se mnoge pipe zatvaraju, a odnos snaga potencijalno mijenja', kaže ovaj doktor hungarologije.

Sportski kolonijalizam

U odnosima dviju susjednih država u posljednjih nekoliko godina značajnu ulogu igra i sport: Orbanu bliski tajkuni kupili su Nogometni klub Osijek i u njega na godišnjoj razini ulijevaju desetak milijuna eura, a novcem mađarske države financira se nekoliko desetaka milijuna eura vrijedna gradnja novog stadiona. Simptomatično je to da se slični procesi odvijaju u slovenskoj Lendavi, vojvođanskoj Bačkoj Topoli, slovačkoj Dunajskoj Stredi i drugim sredinama koje imaju značajan udio mađarske nacionalne manjine. A bogme se nalaze i u granicama 'velike Mađarske'.

'U Hrvatskoj očito nije postojao drugi respektabilan klub iz sredina u kojima živi veći broj Mađara, pa je izbor pao na Osijek kao prirodni centar tog dijela Hrvatske. Premda je sam klub profitirao, očito je da u ovom poslu ne postoji izražen komercijalni interes i da se radi o nekoj vrsti sportskog kolonijalizma. Moguće je da se Mađarska ugleda na Kinu, državu koja je svojim investicijama pokušavala stvoriti pozitivan imidž i vezati različite zemlje za sebe - ali opet, jasno je država ne može biti dobri samaritanac i da sasvim sigurno očekuje neku korist. Kakvu, očito ćemo tek vidjeti', zaključuje 'lovac' Sučević Međeral.