S obzirom na njihovu golemu posjećenost, ne iznenađuje rađanje potrebe za takvim promjenama koje dodatno zamagljuju granicu između virtualnog i stvarnog. Odabrali smo pet fenomena na društvenim mrežama na koje smo inače navikli uglavnom u našim stvarnim svjetovima, no polako (ili malo brže) sele unutar granica naše virtualne zajednice.

Kazališna sjedala za tviteraše

Tvitanje s koncerata i ostalih društvenih događaja koji se odvijaju izvan virtualnog svijeta nije novost. Štoviše, navikli smo i gotovo svi to rade, izvještavaju svoju društveno-mrežnu zajednicu o događaju kojem prisustvuju. Korak dalje otišlo je kazalište Guthrie iz Minneapolisa koje je za predstavu The servant of two masters rezerviralo posebna sjedala isključivo za tviteraše – kako bi mogli bezbrižno sjediti, pratiti predstavu i uživo komentirati na svojim Twitter profilima.

Ovime su ih htjeli potaknuti da tvitaju o predstavi i njezinim glumcima umjesto o nekim drugim i nepovezanim stvarima. Neobična odluka za kazalište u kojem se inače očekuje ponašanje suprotnom onom kada se nalazimo na nekom drugom javnom mjestu.

Klaut score umjesto CV-a

Klasičan CV ogledalo je poslovnog, ali i osobnog uspjeha, svakog (budućeg) zaposlenika, propusnica za ulazak u željenu poslovnu zajednicu. Na nekoliko listova papira sadrži naš kompletan poslovni uspjeh, no uglavnom prezentiran iz jednog kuta, onog našeg. S obzirom na to da ljudska aktivnost na društvenim mrežama sve više raste, online identitet i reputacija nešto su što bi u budućnosti moglo biti još relevantnije za dobivanje željenog posla, možda čak i presudno.

Sukladno tome, poslodavci će, kako neki stručnjaci predviđaju, potencijalne zaposlenike učestalije pratiti online te umjesto klasičnog CV-a u obzir uzimati njihovu relevantnost i reputaciju na društvenim mrežama, online tražilicama te njihov Klout score.

Komemoracija Facebook profila

Jedna od opcija dostupnih na Facebooku je i odavanje počasti 'preminulim profilima' odnosno njihovim vlasnicima. Iako će se nekima na prvo čitanje ova Facebook opcija činiti pomalo morbidnom, ideja zapravo ima smisla jer će se ovim činom izbjeći nepotrebna vidljivost profila osoba koja više nisu tu.

Naš mozak se mijenja

Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da prosječan korisnik Facebooka na toj društvenoj mreži mjesečno provede 405 minuta, odnosno 81 sat godišnje. Brojke nisu zanemarive i ne iznenađuju kada zastanemo na podatku o – ovisnosti. Ispitanici su složni oko toga da im teže pada odricanje od spajanje na društvene mreže nego od pušenja, trošenja novca, ispijanja alkohola ili seksa.

Naime, društvene mreže izazivaju lučenje dopamina koji u našim mozgovima stvara osjećaj ugode, nagrade i djeluje motivirajuće na naše ponašanje. Pritom posebnu zaslugu ima pričanje o nama samima koje stvara dodatan osjećaj sreće i nestrpljenja. Naime, studija je pokazala da ispitanici provedu 30-40 posto svog online vremena na pričanje o sebi i radnje koje uključuju njih. No, podatak koji možda najviše zabrinjava je onaj o poslovnoj karijeri: 56 posto ispitanika tvrdi da ne bi prihvatili radno mjesto na kojem nemaju slobodan pristup društvenim mrežama.

Liječenje ovisnosti o društvenim mrežama

Kako smo vidjeli iz prethodnog primjera, društvenih mreža teže se odreći nego nekih osnovnih ljudskih potreba poput spavanja, stoga ne iznenađuju prognoze koje kažu da bi medicinske klinike vrlo skoro u svoju ponudu mogle uvesti i liječenje od ovisnosti o društvenim mrežama, pa će se tako uz kockare i alkoholičare naći i oni koji se ne mogu odlijepiti od svojih društveno-mrežnih profila, čak niti u kupaonici.

Što sve ovo znači?

Drugu polovicu 20. stoljeća obilježio je izum walkmana, prenosivih mp3 uređaja koji su svojim korisnicima omogućili da se na nekoliko minuta ili sati odvoje od stvarnog svijeta. Takvi mali glazbeni uređaji unijeli su dašak privatnosti i zatvorenosti u prenapučene gradske ulice i korisnicima omogućili promatranje svijeta iz svojevrsnog mjehurića koji ih je štitio od vanjskih utjecaja i učinio nedostupnima. U 21. stoljeću susrećemo se s ekspanzijom korištenja društvenih mreža i njihova širenja na pametne telefone koji nam također omogućuju stvaranje zaštitnog balona koji nas u javnoj sferi odvaja od nje i spaja s onom neopipljivom i virtualnom – čini nas samima u gomili.

Društvene mreže prema mnogim istraživanjima i analizama su najposjećenije online stranice. Sve više ljudi upada u mrežu online spajanja, a istovremeno manju važnost pridodaje stvarnome životu. Tvitanje s koncerata i sa svih onih mjesta i događaja koji su namijenjeni za živo povezivanje i druženje, na momente nas odvajaju od naše stvarne zajednice koju mijenjamo za nekoliko sekundi ili minuta druženja u virtualnoj zajednici. Nije li ovo jedan od najvećih paradoksa društvenih mreža?

Istovremeno, društvene mreže postepeno brišu vidljivu granicu između virtualnog i stvarnog, pružaju nam sve ono što smo inače navikli koristiti u stvarnom životu i našu potrebu za njima čine sve jačom. Digitalne promjene događaju se nezamislivom brzinom, no one ne nastaju same od sebe, ljudi su njihovi kreatori i kao takvi još uvijek mogu balansirati virtualno i stvarno, ako ne želimo da nas zatekne sudbina Surogata.