Nepalka Regina Mukhya (40) i Filipinka Melissa (40), na Visu su stigle lani u lipnju, dok su Sunita Sunuvar (45) i Shirijana Sharest Shrestha (28) doselile krajem prošle godine.

Iako su po struci medicinske sestre zbog jezične barijere nisu mogle biti zaposlene na ta radna mjesta već su počele raditi kao njegovateljice. I taj posao rade odlično jer svi su u domu, koji funkcionira kao velika obitelj, njima zadovoljni.

Mada ponešto razumiju od hrvatskog jezika, osoblje s njima komunicira na engleskom.

Filipinka Melissa ljubi Višanina

Melissa je iz gradića pokraj Manile u Hrvatsku stigla još prije četiri godine, prvo u Slavoniju, potom u Zagreb, pa u Zadar, te od lipnja 2023. na Vis.

Dosta razumije hrvatski, no još ga se ne usuđuje pričati jer joj glavobolju zadaje gramatika pa se boji da će pogriješiti koji padež. Kaže kako je zadovoljna radom i uvjetima na Visu.

"Ovo je jako dobar posao. Korisnici su nas dobro prihvatili, a i mi njih", sramežljivo će Melissa koja će uskoro postati prava Višanka s obzirom da je u vezi i stanuje kod tamošnjeg predsjednika Hvidre, a nakon što sredi svu dokumentaciju možda zazvone i crkvena zvona.

Njegovateljice iz Nepala stanuju i hrane se u izdvojenom kompleksu smještenom pored doma, pa im praktički kompletna plaća ostaje na raspolaganju.

Da nije lako raditi, a ne znati jezik domaćina svjedoči Sunita, koja je unatoč tome sretna što je u Hrvatskoj i ima siguran posao i plaću.

Iako je po struci medicinska sestra, u Nepalu nije radila u zdravstvu već je imala dućan odjeće. Prije dolaska u Hrvatsku radila je na Cipru i u Dubaiju.

Shirijana, koja je u Nepalu radila kao medicinska sestra, zbog posla u domu zahvalna je svojoj prijateljici Regini, koja se tamo prva zaposlila i preporučila joj da dođe na Vis.

Radni dan počinje ujutro u šest sati, tijekom dana rade osam sati, vode računa o higijeni korisnika, hrane ih, mijenjaju odjeću i pelene i još dosta toga. Uz posao imaju vremena za izlaske i druženje s kolegicama.

Sve tri kažu da im je najteže kada netko od korisnika ne želi jesti jer mu se, primjerice, ne sviđa hrana ili toga dana puše jugo.

Jako su se iznenadile kada su došavši u Hrvatsku shvatile koliko su Hrvati visoki ljudi, a za muškarce imaju samo riječi hvale.

Prvi državni dom u Hrvatskoj koji je zaposlio strankinje

U Domu za starije i nemoćne osobe na Visu smješteno je 80 korisnika, imaju pet medicinskih sestara i 12 njegovateljica, po osam jednokrevetnih i trokrevetnih, te 24 dvokrevetne sobe.

Ravnatelj Doma Nediljko Šimunović kaže da su radne dozvole stranim radnicima ograničene na rok od godine dana, nakon čega se mogu obnoviti.

Ističe da im s obzirom na broj nepokretnih korisnika još nedostaje medicinskih sestara i njegovateljica. Liječnica obiteljske medicine im dolazi po pozivu.

"U suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom i koristeći EU fondove namjeravamo širiti kapacitete doma, ali to neće ići tako brzo. Idejni projekt predviđa 20 mjesta za buduće korisnike, pa bi nam tako ukupan kapacitet bio 100 mjesta visoke kategorije. Ako idemo na povećanje broja nepokretnih osoba moramo imati veći broj zaposlenika, posebno medicinskih sestara i njegovatelja", kaže Šimunović.

Uvjeren je da su prvi državni dom u Hrvatskoj koji je zaposlio strankinje, pa će s gradonačelnikom Ivom Radicom i mjesnom školom pokušati dogovoriti učenje hrvatskog jezika za njegovateljice.

Prije tri godine iz Osijeka je na Vis stigla današnja glavna medicinska sestra i zamjenica ravnatelja časna Ankica (Franica) Faletar, rodom Vukovarka. Potvrđuje da su korisnici doma zaista prihvatili strane njegovateljice unatoč tome što još ne znaju jezik.

"One dobro rade svoj posao. Brzo su se uklopile i puno su nam pomogle, pogotovo kada smo imali iznenadna bolovanja i godišnje odmore. One su se već nakon mjesec dana dobro uklopile radeći s jednom našom njegovateljicom i odrađivale smjene bez ikakvog problema", kaže Faletar.

Terapeutkinja Valentina animira korisnike na aktivnost

Da se korisnici mogu lakše dizati iz kreveta, razgibavati i sudjelovati na radionicama brine se fizioterapeutkinja Valentina Župa, koja se iz Splita preselila na otok. Ona s njima radi vježbe, organizira druženja, kreativne radionice i još mnogo toga.

"Rad sa starijima je divan, volim svoj posao i radujem se svakom danu koji ovdje provedem. U dvorištu imamo dosta voćki, uzgajamo domaće limune i naranče, pa naši korisnici piju sokove koje sami napravimo", dodaje Župa.

Ravnatelj Šimunović posebno ističe da dom već niz godina funkcionira bez gubitaka, a prijenosom osnivačkih prava s države na županiju se preporodio.