Razlike u prebrojanim stranim radnicima, ovisno o statističkim izvorima, goleme su. Hrvatska narodna banka objavila je, primjerice, krajem tjedna osvrt grupe autora u kojem su de facto priznali kako procjenu utjecaja strane radne snage na hrvatski BDP rade temeljem dramatično različitih setova podataka koji se ni približno ne podudaraju, a radi se o statistikama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i rezultatima iz tzv. Ankete o radnoj snazi. Brojevi kojima raspolaže HZMO viši su u odnosu na one iz Ankete oko pet puta, a teoretski ne bi smjeli biti. Istodobno, u više novinskih analiza korišteni su brojevi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) koji su drastično viši od onih HZMO-a.

Primjerice, podaci HZZ-a govore da je tijekom 2022. dano više od 109 tisuća pozitivnih mišljenja o zahtjevima za boravak i rad stranaca u RH. S druge strane, grafikon HNB-a otkriva nam da se broj stranih radnika u 2022. navodno još nije približio okrugloj brojci od 50.000, a onaj iz Ankete o radnoj snazi da nije blizu ni 10.000. Posljednji broj je smiješan.

Kaos u službenim statistikama ne čudi Petra Lovrića, vlasnika agencije za posredovanje u zapošljavanju Kadus, koji upozorava kako je najveći problem siva zona: osim rastućeg broja agencija za posredovanje u zapošljavanju, u RH se uvozom radnika bavi vrlo širok spektar ljudi koje privlače zarade u rastućem biznisu - od djece političara, preko glumaca do odvjetnika ili kućanica.

Headhunteri i agencije za posredovanje najmanji su problem, smatra Lovrić. Prema procjenama poslodavaca, tvrdi Lovrić, u RH bi moglo biti oko 160 tisuća stranih radnika, ali s kojom to službenom brojkom državnih institucija korespondira, ne može biti siguran. Važnost stranih radnika u RH raste strelovito, a hrvatske institucije tek se moraju organizirati za bolje praćenje ekonomskih imigranata, piše novinar Jutarnjeg lista Gojko Drljača.