Konzervirana tuna u Europi ima visoku koncentraciju žive koja premašuje granicu za drugu ribu, navodi se u novom izvješću nevladine organizacije Bloom, koja se usredotočuje na očuvanje morskog okoliša te organizacije za prava potrošača Foodwatch, prenosi Euronews.

Nevladine organizacije analizirale su gotovo 150 konzervi tune iz pet europskih zemalja: Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Španjolske, Francuske i Italije. Otkrili su da su svi proizvodi sadržavali živu i da je 57 posto uzoraka premašilo granicu od 0,3 dijela na milijun (ppm) koja se odnosi na drugu ribu.

"Ono što završava na našim tanjurima predstavlja kolosalni rizik za javno zdravlje koji se ne razmatra ozbiljno", rekla je novinarima Karine Jacquemart, izvršna direktorica Foodwatch France.

Proces konzerviranja može udvostručiti ili utrostručiti količinu žive

Prosječan Europljanin godišnje konzumira preko 2,8 kilograma tune, uglavnom konzervirane. Međutim, proces konzerviranja znači da se koncentracija žive udvostručuje ili utrostručuje u usporedbi sa svježim proizvodom, prema Bloomu.

Trenutno, europski standard postavlja maksimalnu razinu žive na jedan ppm. "Nećemo odustati dok ne postignemo strože europske standarde", rekao je Jacquemart.

U međuvremenu, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) postavila je 2012. godine dopušteni tjedni unos (TWI) na 1,3 mikrograme žive po kilogramu tjelesne težine. Usporedbe radi, TWI u SAD-u iznosi 0,7 mikrograma, priopćile su nevladine organizacije.

"Ako primijenimo maksimalni prag određen europskim propisima, svatko tko ima više od 79 kg bit će u opasnosti nakon konzumiranja jedne porcije. Dakle, koja je svrha ovih standarda?" rekla je Julie Guterman iz Blooma, koja je vodila 18-mjesečnu istragu.

Europska komisija je u izjavi dostavljenoj Euronews Healthu rekla da su "maksimalne razine žive u hrani utvrđene na temelju podataka o stvarnoj pojavi žive u hrani u svakodnevnom životu". Nevladine organizacije su u međuvremenu tvrdile da je veliki utjecaj lobija industrije tune postavio norme tijekom 1980-ih i 1990-ih.

Koje rizike po zdravlje donosi živa u hrani?

Metil živa, inače najčešći oblik žive u hrani, klasificirana je kao "moguće kancerogena za ljude", što znači da bi mogla izazvati rak. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), trudnice i djeca posebno su osjetljivi na visoke razine metil žive.

"Živa je definitivno neurotoksin. Toksična je za živčano tkivo, a posebno je toksična za formiranje i razvoj mozga koji se odvija u fetalnom životu i ranom djetinjstvu", rekao je dr. Philippe Grandjean, profesor medicine okoliša na Sveučilištu južne Danske.

Izloženost fetusa metil živi može dovesti do problema s kognicijom, pamćenjem, pažnjom, jezikom, finom motorikom i prostornim vidom.

"Jedemo male doze kroz dug vremenski period", rekla je Guterman, objašnjavajući da se te doze akumuliraju kroz vrijeme u procesu koji se naziva bioakumulacija. Isti objašnjava zašto je tuna posebno osjetljiva na kontaminaciju živom.

Budući da su tune, baš kao i drugi grabežljivci ili dugovječne vrste poput morskih pasa ili sabljarki, više u hranidbenom lancu, one se hrane manjom ribom pa tako akumuliraju više žive tijekom vremena.

Živa je prirodno prisutna u ekosustavima kroz vulkanske erupcije i šumske požare. Međutim, ljudske aktivnosti čine dvije trećine izvora žive, što uključuje izgaranje ugljena i fosilnih goriva, postrojenja za spaljivanje otpada i još mnogo toga. Kada živa stupi u interakciju s bakterijama, poput onih prisutnih u oceanima, ona postaje metil živa, odnosno otrovni i bioakumulativni spoj.

Pokrenuta međunarodna peticija

Bloom i Foodwatch pokrenuli su kampanju pozivajući na strože propise, kao što je smanjenje trenutnog praga od jedan ppm na 0,3 ppm, koji se primjenjuje na drugu ribu.

Također su pokrenuli međunarodnu peticiju za deset najvećih trgovaca na europskom tržištu: Carrefour, Intermarché i Leclerc u Francuskoj; Carrefour, Mercadona i Lidl u Španjolskoj; Conad, Coop i Esselunga u Italiji; te Edeka, Rewe i Aldi u Njemačkoj, kako bi sa svojih polica uklonili proizvode iznad trenutnog praga i informirali potrošače o mogućim zdravstvenim rizicima.

EU Komisija u međuvremenu je izjavila da "stalno traži najnovije znanstvene dokaze kako bi osigurala da su naši propisi o sigurnosti hrane čvrsti i ažurni". Rekli su da ne postoje granice za daljnje smanjenje trenutne najveće razine ispod jedan ppm "bez drastičnog poremećaja opskrbe hranom".

"Važno je napomenuti da postoje različite specifične najveće dopuštene količine za različite vrste riba, jer, kao što je već objašnjeno, te dopuštene količine utvrđuju se na temelju podataka o njihovom pojavljivanju", rekla je Komisija.

"Doista, kada se konzumiraju velike količine najzagađenije ribe s najvišim maksimalnim razinama, može se prekoračiti podnošljivi tjedni unos", navode.