Nakon dugotrajnog inzistiranja na stavu da nema kompromisa ni alternative provođenju Ustavnog zakona te da ćirilica nije bauk, premijer Zoran Milanović je, izgleda, pronašao način da udovolji prosvjednicima u Vukovaru. Najprije je policajce koji su čuvali ćirilične ploče poslao kućama i stvorio dojam smirivanja stanja, a zatim su SDP-ovci u Vukovaru svojom suzdržanošću dozvolili izmjenu gradskog statuta kojim je odlučeno da se na gradskim ulicama i institucijama ipak neće koristiti ćirilica. Ministar branitelja Predrag Matić te je događaje popratio i slikovitom izjavom. 'Nisam siguran kako bi mi želudac podnio ćirilični natpis na ulazu u Vukovar', rekao je u razgovoru za tportal.

Pokušali smo saznati u Vladi što se zapravo krije iza ovih manevara: strah od Stožera, zaboravljanje na srpsku manjinu, odustajanje od ustavnih obaveza? Je li ovo poruka da se od zakona ipak može odustajati?

U Uredu za odnose s javnošću Banskih dvora kažu nam da stav Vlade ostaje isti: 'Zakon će se primjenjivati na državnim institucijama. Ministar Matić nije rekao ništa protivno stavu Vlade, jer su natpisi na ulazu u Vukovar i na ulicama pitanje odluke grada i njegova statuta.'

Politolog Berto Šalaj kaže da je Matićeva izjava bila priprema terena i najava da Vlada popušta zahtjevima prosvjednika protiv ćirilice: 'Vlada je nakon istraživanja javnog mnijenja, koje je pokazalo da im drastično pada podrška građana, očito odlučila poručiti da odustaje od najave da će se zakon poštivati, i to kroz usta čovjeka preko kojeg je to bilo najlakše.'

Šalaj sada tumači i povlačenje vukovarske policije ispred dvojezičnih ploča kao najavu da se ipak neće inzistirati na provedbi zakona: 'S jedne strane su prebacili odgovornost na gradsko vijeće i izmjenu statuta, a s druge rekli da će dvojezičnost ostati na državnim institucijama. Pitanje je sada kako će se zakon provoditi u praksi. Vlada je očito procijenila da nije politički oportuno inzistirati na primjeni zakona, ali pitanje je kako će to dugoročno utjecati na društvo.'

Politolog Tihomir Cipek razumije ministra Matića kao čovjeka koji je preživio devet mjeseci u logoru i kaže kako upravo njegova izjava pokazuje koliko Vukovar ima veliku simboličku težinu za građane i za hrvatski nacionalni identitet. No, kada je u pitanju primjena Ustavnog zakona, smatra da je Vlada učinila taktičku grešku: 'Način na koji se krenulo u provedbu tog zakona pokazuje nespremnost Vlade. Nije svrha zakona da izazove konflikt, nego da se i manjine osjećaju kao ravnopravni građani. Na ovaj način Vlada je postigla konflikt.'

Cipek kaže da se o kompromisu, koji je očito postignut, trebalo razmišljati prije provedbe zakona: 'Svaka vlada treba razmišljati o posljedicama svojih djela. Ljudska prava su neupitna vrijednost i svaka demokratska vlada treba brinuti o manjinskim pravima, ali treba misliti na to na koji način se zakon provodi.'

Politolog Jaroslav Pecnik kaže da se Vlada treba ili pridržavati zakona ili ukinuti dvojezičnost, što bi, kaže, bilo potpuno anticivilizacijski. 'Pismo ne može biti krivo za nešto niti simbol zločina. U Vukovaru postoji problem žrtava, ali on se rješava na drukčiji način, a ne proglašavenjm Vukovara gradom s posebnim pijetetom. To je neka vrsta uvođenja segregacije na mala vrata.'

Podsjetimo, jučer je gradsko vijeće u Vukovaru većinom glasova HDZ-a i HSP-a Ante Starčević odlučilo da je Vukovar mjesto posebnog pijeteta te da se primjena Ustavnog zakona u cjelosti odgodi do daljnjega. Bojkot ćirilice je izglasan (uz znakovitu suzdržanost SDP-ovih vijećnika), premda bi svima do sada već trebalo biti jasno da su državni zakoni iznad lokalnih statuta te da su ustavni zakoni nadređeni državnima.

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i dalje stoji da se 'ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice'. Kako je popis stanovništva iz 2011. godine 'dokazao' da u Vukovaru živi 35 posto građana srpske nacionalnosti, jučerašnji jednostrani potez vukovarske vlasti u odnosu na Ustavni zakon ne bi smio imati nikakvu snagu.

Osim ako se Vlada Zorana Milanovića ne svede na razinu argumentacije HDZ-ovog Tomislava Karamarka i iskoristi članak 8. Ustavnog zakona kao alibi za svoje popuštanje pred političkim pritiscima. Taj članak načelno govori o primjeni zakona 'sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima'. Čini se da će ovo još jednom postati posao za Ustavni sud.