Bongbong se čitav život pripremao za visoke političke funkcije, što je razumljivo ako imamo uvid u povijest dinastije Marcos. Njegov otac Ferdinand Marcos stariji došao je na vlast 1965. godine, ali je punu kontrolu nad Filipinima preuzeo 1972. godine, samo godinu prije isteka svojeg drugog predsjedničkog mandata. Umjesto na napusti dužnost, stariji Marcos posegnuo je za prokušanim receptom proglašenja izvanrednog stanja, što mu je dalo odriješene ruke za obračun s neistomišljenicima.

Stariji Marcos odmah je suspendirao parlament, dao uhititi čelnike oporbe i uveo potpunu cenzuru. Kao odvjetnik znao je važnost sudova u interpretiranju zakona koje je donijela legislativa pa je preuzeo kontrolu i nad tamošnjim pravosuđem. Kako bi osigurao potporu sile, stariji Marcos još je ranije isprepletenom mrežom korupcije okupio oko sebe podmitljive generale i šefove policije, pa je imao i potpunu kontrolu nad vojskom i policijom koja je godinama otimala, mučila i ubijala njegove protivnike.

Godine koje su uslijedile Filipinci pamte kao najmračnije razdoblje u povijesti nacije. Milijuni ljudi živjeli su u ekstremnom siromaštvu, dug zemlje rastao je gotovo iz minute u minutu, a ljudska prava bila su potpuna nepoznanica. Obitelj Marcos se istovremeno besramno bogatila, a u pretjerivanju se isticala diktatorova supruga Imelda. Ova ambiciozna Filipinka natjecala se u mladosti na izborima ljepote, a stremila je i politici, pa joj je suprug namijenio diplomatsku ulogu u sklopu koje je putovala po svijetu i domaćinima tumačila da su Filipini raj na zemlji.

Diplomatska misija šopinga do iznemoglosti

No Imeldina diplomatska misija svodila se na šopinge u svjetskim prijestolnicama mode pa je nakon pada režima otkriveno da je imala zbirku od 2700 pari cipela plaćenih iz državne blagajne. Svoju ekstravagantnu odjeću opravdavala je riječima da time nadahnjuje sunarodnjake da se bolje odijevaju, a izgradnju brojnih muzeja i kazališta tumačila je kao obogaćivanje kulturnog života Filipinaca, premda si oni takvo kulturno uzdizanje nisu mogli priuštiti. U domovini je pak imenovana parlamentarnom zastupnicom, a svaki svoj javni nastup i 'silazak' među filipinsku sirotinju začinila bi nadaleko poznatim performansom - dijeljenjem svežnjeva dolarskih novčanica koje su, naravno, u neograničenim količinama dolazile iz državnog proračuna.

Strahovladi i bahatosti Marcosa počeo se približavati kraj u kolovozu 1983., kada je stariji Marcos odlučio ukloniti Benigna Aquina, oporbenog vođu koji je dotad bio u egzilu u Sjedinjenim Državama. Aquino je povratkom na Filipine namjeravao srušiti diktaturu i uvesti demokraciju, no čim je sletio u Manilu, ubijen je hicima koje su ispalili Marcosovi vojnici.

Atentat je izazvao bijes Filipinaca, iz čega je stvoren zametak nove oporbe koja se počela okupljati oko Aquinove udovice Corazon, a koja se i sama potom kandidirala na prijevremenim predsjedničkim izborima 1986. godine, kada ih je raspisao Marcos. No na tim izborima ponovno pobjeđuje diktator i to zahvaljujući izbornoj prevari koja je izazvala prosvjede diljem zemlje, pa su milijuni Filipinaca izašli na ulice. Prosvjedi, nazvani Revolucija moći naroda, potaknuli su demonstracije i izvan te otočne države te je svijet počeo više obraćati pažnju na diktaturu Marcosovih. Ustanak protiv Marcosa podržala je Katolička crkva, a potpora je stigla i iz redova visokorangiranih časnika vojske i policije koji su naredili podčinjenima da ne pucaju u prosvjednike.

Bijeg na Havaje u američkim helikopterima

Shvativši da protiv sebe ima policiju, vojsku i narod, Marcos s obitelji bježi američkim helikopterima na Havaje, na kojima je preminuo 1989. godine. Bježeći od ljutitog naroda, Marcos i njegova supruga nisu zaboravili ponijeti desetke kovčega punih zlata, dragulja i dolara koji su im omogućili bezbrižan život u američkom egzilu u kojem su se družili sa slavnim osobama. Među njima je bio i holivudski glumac George Hamilton, poznat po svojoj preplanuloj puti, a koji je preprodao vilu Marcosovih na Beverly Hillsu i u svoj džep spremio šest milijuna dolara. Jedno vrijeme se Imeldi i Hamiltonu sudilo u SAD-u i zbog pronevjere nekoliko milijuna dolara koji potječu iz filipinskih deviznih rezervi.

Sveukupno, obitelj Marcos je s najužim suradnicima opljačkala deset milijardi dolara javnog novca, a ionako siromašnoj državi vraćene su četiri milijarde. S dijelom tog novca 1993. vratila se i Imelda Marcos te je pokušala postati predsjednica, ali je izgubila izbore unatoč tome što je ponovno dijelila dolare na filipinskim ulicama. Kasnije se kandidirala na parlamentarnim izborima i postala kongresnica za područja Manile, otoka Leytea i regije Ilocos Norte, otprije čvrstim uporištima Marcosovih. Imelda je iskoristila povratak u politiku kako bi pripremila teren za sina Ferdinanda, a njegov ulazak u političku arenu osigurala je druženjem s drugom moćnom obitelji – onom filipinskog predsjednika na odlasku Rodriga Dutertea.

Mlađi Ferdinand se tijekom predsjedničkih izbora služio društvenim mrežama, a uglavnom ih koriste mladi Filipinci koji se ne sjećaju vladavine njegova oca. Za one koji se sjećaju diktatora Ferdinand mlađi je na društvenim mrežama pokušao rebrendirati lik i djelo svojeg oca kao vladara koji je preporodio Filipine i iskorijenio kriminal. Pritom, naravno, nigdje nije spominjao gotovo dvadesetogodišnje izvanredno stanje, kršenje ljudskih prava, posvemašnju korupciju i gospodarstvo na koljenima.

Taj pristup je, smatraju zapadni analitičari, uvjerio milijune Filipinaca da je ocrnjivanje Marcosovih nakon njihovog progonstva bilo nepravedno te da su priče o njihovoj pohlepnosti pretjerana laž. Marcosov komunikacijski tim preoblikovao je u svoju korist i legendu o blagu koje je otac budućeg predsjednika zakopao netom prije svrgnuća. Prema novoj priči, stariji Marcos sakrio je zlatne poluge u korist naroda za slučaj da se vrati na Filipine.

Podjela plijena s Duterteovima

Bongbong, kako nazivaju mlađeg Marcosa, prikazuje se javnosti kao čovjek promjena i uvjerava Filipince u nužnost jedinstva na putu do gospodarskog oporavka. Tijekom kampanje držao se podalje medija kako bi izbjegavao neugodna pitanja o obiteljskoj političkoj i materijalnoj ostavštini, što mu je pomoglo da pobijedi, unatoč milijunima Filipinaca koji se protive njegovu političkom djelovanju.

Jedino što je Ferdinand Marcos mlađi obećao jest da će nastaviti kontroverznu politiku svojeg prethodnika Dutertea u borbi protiv droge, ali je dao naslutiti da će pritom podržati manje nasilnije metode. Mlađi Marcos nije se zaboravio odužiti svojem političkom mentoru Duterteu pa će sasvim sigurno filipinska potpredsjednica postati njegova kći Sara. No još uvijek aktualni predsjednik Duterte nije službeno podržao Marcosa niti je njegov odnos s kćeri bez trzavica. Analitičari podsjećaju da se na Filipinima potpredsjednik bira odvojeno od predsjednika pa je moguće da Sara Duterte namjerava iskoristiti dopredsjednički položaj za pokretanje vlastite predsjedničke kampanje. Ipak, potpredsjednički položaj znatno je manji u odnosu na predsjednički pa će se Marcos i Duterteova morati dogovoriti oko podjele ‘plijena’ koji donose njihove funkcije.

Ključno pitanje Marcosova predsjednikovanja bit će kako će se nositi s korupcijom, snažno ukorijenjenom u reputaciju njegove obitelji. Dobri poznavatelji prilika na Filipinima ističu da mladi Marcos strahuje od slobode medija koji bi mogli nastaviti istraživati prošlost njegove obitelji. Također, birači na Filipinima već godinama pokazuju pristranost prema potkupljivim autokratima koji istovremeno obećavaju obračun s kriminalnim grupacijama, ali i kraj kompromisima koje donosi demokracija u ovoj izuzetno katoličkoj državi.

Iako Bongbong nema takvu vrstu karizme, mnogi upozoravaju da je 64-godišnjak naslijedio mnogo toga od svojeg oca, ne samo u materijalnom bogatstvu, već i u poimanju demokracije. Ako nastavi njegovim putem, mlađi Marcos samo će zatvoriti krug.