Nijemci 23. veljače izlaze na prijevremene savezne parlamentarne izbore nakon pada vlade Olafa Scholza. Njegovi socijaldemokrati u koaliciji s liberalima i zelenima očigledno nisu uspjeli ponuditi učinkovita rješenja za probleme koji tište tamošnje društvo, pa sada prema anketama najveću podršku uživaju konzervativci iz Unije (CDU/CSU), ali i krajnje desni AfD. Što je sve na kocki, kako funkcioniraju izbori u Njemačkoj i tko su ključni akteri?
Njemačka se u posljednjih nekoliko godina od najjačeg europskog gospodarstva s konstantnim rastom pretvorila u 'bolesnika Europe'. Gomilala se kriza na krizu – od nekretninske do energetske - te su mnoge tradicionalno jake njemačke industrije, poput automobilske, sad na koljenima. Gordijski je to čvor, a Olaf Scholz nije ga uspio presjeći.
Zelene politike i zelena tranzicija koje su provodili on i njegova semafor-koalicija očigledno nisu mogle ponuditi rješenje za bujajuću krizu životnih troškova, a nakon pandemije koronavirusa (tijekom koje je država masu novca dala kao pomoć građanima i tako dodatno napumpala inflaciju) potencirao ju je i rat u Ukrajini.
Jasno je i zašto. Kad džep postane preplitak, građani traže instantna rješenja, a zelena tranzicija cilja na dugoročnu održivost te u kratkoročnom smislu podrazumijeva veliko povećanje troškova. A s onim što političari trenutačno imaju ponuditi na tom polju neminovno stradava i konkurentnost na tržištu. Upravo o tome njemački liberali imali su drugačiju viziju od svojih koalicijskih kolega. SPD i Zeleni su s jedne strane te žele veće zaduživanje i veće državne izdatke - što za vojsku, što za pomoć građanima - a liberali s druge.
U tu jednadžbu nezadovoljstva uletjeli su i migranti, koje Njemačka širokih ruku prima otkako je Angela Merkel tijekom migrantskog vala 2015. uzviknula 'Wir schaffen das', stoga su oni među velikim dijelom stanovništva označeni kao krivci za mnoge nedaće što su ih snašle. Sličan obrazac vidljiv je bio i na izborima u Austriji, a i koncem pretprošle godine u Nizozemskoj.
Što se nudi na političkom meniju?
'Konkurentnost, inovativnost i opet konkurentnost', zazivaju desni političari, a kako pokazuju ankete, odabrali su dobre ključne riječi. Demokršćani iz Unije (CDU-CSU), predvođeni Friedrichom Merzom, trenutačno imaju najveću podršku građana (oko 30 posto).
Predlažu smanjenje poreza, pooštrenje kriterija za socijalnu pomoć te povećanje pomoći Ukrajini. A udaraju i na migracije - traže trajne kontrole na granicama, zabranu ulaska u državu bez važećih dokumenata, protjerivanje u zemlje Europske unije u kojima su podnositelji zahtjeva za azilom kročili na tlo Unije te veće kapacitete pritvora za protjerane migrante.
Scholz je isto tako, doduše prekasno, shvatio da je migracija tema od velike važnosti za njemačke građane, pa je i on namjerava obuzdati. Njegov SPD pored toga želi smanjiti PDV na hranu građanima s niskim primanjima, ali i povećati minimalnu plaću. No za razliku od CDU-a, SPD je oprezniji po pitanju Ukrajine. Scholz je odbio poslati projektile dugog dometa Taurus u Kijev, braneći svoju odluku kao razboritu mjeru protiv eskalacije rata.
Zeleni su pak najavili poreze na milijardere kako bi pomogli siromašnijim kućanstvima kroz zelenu tranziciju. I oni se zalažu za povećanje minimalne plaće te za poticaje za brži prelazak na obnovljive izvore energije.
Kakav se ishod očekuje?
Kako stvari zasad stoje, najizvjesnije je da će sljedeći njemački kancelar biti Friedrich Merz. Iako je AfD-ova kandidatkinja za kancelarku Alice Weidel izrazito popularna, malo je vjerojatno da će se njezina stranka dočepati vlasti jer su sve druge isključile suradnju s njom (no takva situacija bila je i u Austriji, pa se nakon mjeseci neuspjelih pregovora ipak sve okrenulo u korist krajnje desnog FPÖ-a, a on je, doduše, dobio i najviše glasova na izborima u rujnu).
Treća najpopularnija opcija je SPD s oko 15 posto glasova, a četvrti su Zeleni, čija podrška možda i najviše varira od ankete do ankete. Konzervativno-lijevom Savezu Sahre Wagenknecht (BSW), liberalima (FDP) i Ljevici ankete zasad predviđaju podršku od oko pet posto.
Moguća je velika koalicija između CDU-a i SDP-a ili možda CDU-a i Zelenih ako osvoje dovoljan broj glasova, a možda će u kombinaciju s CDU-om morati ući i obje stranke.
Kako funkcioniraju izbori u Njemačkoj?
Njemački birači ne biraju izravno novog kancelara, nego saziv Bundestaga, a tek kasnije novoizabrani zastupnici sastaju se u Berlinu i biraju kancelara koji onda formira novu saveznu vladu.
Njemačka ima hibridni izborni sustav, u kojem birači jedan glas daju kandidatu za kojeg žele da predstavlja njihovu izbornu jedinicu u parlamentu (a ima ih 299), dok se drugi glas daje jednoj od stranaka na saveznoj razini, pa se onda proporcionalno broju glasova zastupnici raspoređuju u Bundestagu.
Taj drugi glas dakle zapravo odlučuje o odnosu snaga u novom Bundestagu, a konačan broj zastupnika u pravilu nije bio fiksan. Ipak, s obzirom na to da je nakon izbora 2021. Bundestag sa 735 zastupnika postao jedan od najvećih parlamenata u svijetu, prema novom zakonu njihov broj ograničen je na 630.
Novi sustav trebao bi dati prioritet i proporcionalnoj zastupljenosti glasova na saveznoj razini (drugi glas), tako da će se zastupnička mjesta dodjeljivati na temelju toga. To znači da će u slučaju da stranka osvoji proporcionalno više mjesta u izbornoj jedinici od svog udjela glasova na nacionalnoj razini - neka mjesta ostati upražnjena.
Kako manje stranke ne bi bile u nepovoljnom položaju u odnosu na druge, sve one koje osvoje najmanje tri mjesta u izbornoj jedinici i dalje će imati pravo na zastupnička mjesta u skladu s njihovim glasovima na nacionalnoj razini, čak i ako osvoje manje od pet posto glasova na saveznoj razini, što je dosad bio preduvjet.