Ovakvo mišljenje reakcija je na izjave rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa koji je u utorak preko medija novom ministru znanosti i obrazovanja i premijeru uputio prijedlog da se u osnovne škole vrati učenje ćirilice koja je iz programa nestala početkom devedesetih.

'Ćirilica pripada našoj povijesti, hrvatsko je pismo i rabila se stoljećima', rekao je Boras koji smatra da bi takav pristup ćirilici u školama – kao pismu Hrvata, Srba i još nekih drugih naroda – smanjio tenzije jer bi ona postala 'jedna obična ćirilica', podjednako hrvatska kao i srpska.

S njegovom idejom složio se i čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko, međutim on nije za to da ćirilica bude obavezna već samo eventualno izborna.

Boras smatra da bi u škole bilo dobro uvesti i glagoljicu kao izborni predmet jer je i ona starohrvatsko pismo.

Neće popraviti tenzije; bolje je uvesti informatiku

No s Borasovom idejom ne slažu se naši ugledni stručnjaci. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) dr. sc. Željko Jozić smatra da se o ćirilici i glagoljici kao o hrvatskim povijesnim pismima u školama ne uči dovoljno, no ne podržava ideju da ih treba učiti pisati kako se to nekada radilo. Naprotiv, uvjeren je da bi bilo bolje da se više uči informatika.

'Neprijeporna je činjenica da su Hrvati u svojoj povijesti pisali trima pismima: glagoljicom, ćirilicom i latinicom i da su neki od najvažnijih hrvatskih pisanih spomenika napisani hrvatskom ćirilicom ili bosančicom, primjerice Poljički statut, Povaljska listina i Humačka ploča', rekao je za tportal Jozić pa dodao:

'Isto tako činjenica je da su i glagoljica i ćirilica zanemareni u hrvatskom obrazovnom sustavu i mislim da bi to svakako trebalo promijeniti. O starim hrvatskim pismima, hrvatskoj ćirilici i glagoljici, djeca itekako trebaju učiti u srednjoj školi, ali više na teorijskoj razini u nekoliko nastavnih sati, a praktično eventualno samo u okviru izborne nastave.'

Jozić ne vjeruje da bi učenje ćirilice kakvo se prakticiralo za vrijeme Jugoslavije imalo praktičnog smisla, a ne slaže se da bi ono smanjilo tenzije između Hrvata i Srba.

'Učenje ćiriličnoga pisma kao što je to bilo u hrvatskim školama do 90-ih godina danas je potpuno nepotrebno, a sumnjam da bi takvo što smanjilo tenzije koje se javljaju u društvu u vezi s problemom ćirilice u Vukovaru. Mislim da ima daleko boljih prijedloga u reformiranju nastavnoga plana i programa hrvatskoga školstva poput onoga o većoj zastupljenosti informatike ili pojačanoga učenja hrvatskoga, ali i stranih jezika' poručio je Jozić.

Djeca su već preopterećena

Sličnog mišljenja su i stručnjaci iz Ekspertnog tima koji radi na reformi kurikuluma.

'Ćirilicu kao staro hrvatsko pismo učenici upoznaju kao jezično-kulturnu činjenicu na informativnoj razini jer su stari hrvatski spomenici pisani hrvatskom ćirilicom, odnosno bosančicom. Mislimo da učenici ne trebaju učiti pisati starohrvatskom ćirilicom u redovnoj nastavi, no ona može biti dio izborne nastave ako postoji interes učenika', tumače naši stručnjaci za hrvatski.

Smatraju da isto vrijedi i za glagoljicu koja je također dio hrvatske baštine:

'Učenicima su glagoljička slova, kao likovni element, zanimljiva i vole ih pisati. Stoga, ako postoji interes učenika, mogu učiti glagoljicu u izvannastavnim aktivnostima, u sklopu projekata ili izborne nastave.'

No upozoravaju da su učenici dosad bili preopterećeni nepotrebnim sadržajima.

'Jedna od osnovnih namjera u stvaranju novoga kurikuluma je rasterećivanje sadržaja s ciljem ovladavanja različitim znanjima i vještinama važnima za osobni i profesionalni život', kažu i dodaju da bi poučavanje starohrvatske ćirilice u redovnoj nastavi bilo suprotno suvremenim trendovima u razvijenom svijetu.

'U kurikulumima drugih zemalja koje smo analizirali nije predviđeno poučavanje povijesnih pisama kao dio kurikuluma redovne nastave', zaključuju članovi Ekspertnog tima.