Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je u srijedu uznemirujuće izviješće prema kojem je vjerojatnost da neki čovjek ima herpes veća nego da ga nema
Statistički podaci koje je prikupio WHO pokazuju da je oko 3,7 milijardi ljudi, odnosno oko dvije trećine stanovnika svijeta ispod 50 godina, zaraženo virusom tipa 1 (HSV-1) koji uzrokuje nastanak ranica, odnosno lezija. Uz to još oko 417 milijuna ljudi u dobi između 17 i 49 godina ima drugi oblik herpesa HSV-2, koji uzrokuje genitalni herpes.
U bogatim zemljama u porastu je upravo ovaj drugi, genitalni herpes. Razlog tome je poboljšanje higijene zbog kojeg mladi ljudi rjeđe obolijevaju od HSV-1 pa se povećava rizik da će, kada postanu spolno aktivni, preko oralnog seksa dobiti HSV-2.
Herpes je kronična bolest. Virus ostaje u tijelu trajno tako da se povremeno može deaktivirati i ponovno aktivirati. U ranoj fazi, u prve dvije godine od zaraze u prosjeku se aktivira četiri do pet puta. Kasnije postaje manje aktivan, a svako izbijanje upalnog procesa je manjeg intenziteta. Najmanje osam od 10 ljudi nije svjesno da je zaraženo zato što nije primijetilo inicijalne simptome.
Stručnjaci danas smatraju da virusi iz obitelji herpesa uzrokuju više bolesti od bilo koje druge skupine virusa. HSV-1 i HSV-2, među ostalim, mogu uzrokovati rak grlića maternice, meningitis, encefalitis, neonatalni herpes, a kod bolesnika narušenog imuniteta diseminirane infekcije.
Većina ljudi zarazit će se virusom HSV-1 rano u djetinjstvu. Prenosi se dodirom za što nisu neophodne ranice. Dovoljno je da zaražena osoba dijete uštine za obraze. Kod 30 do 50 posto zaraženih ranice se nikada ne javljaju. HSV-2 se obično prenosi preko seksa. Virus u organizam ulazi preko mukoznog tkiva u ustima ili u genitalijama. Tu se nastanjuje, razmnožava i stvara jednu ili nekoliko ranica. Kada jednom uđe u organizam, u njemu se zadržava cijeli život. Kada ranice nestanu, virus se probija do završetaka živčanih stanica u kojima nastavlja svoj život u neaktivnom, latentnom stanju. Njegova DNK obično se aktivira stresom, ultraljubičastim svjetlom ili hormonalnim promjenama koje pokreću ponovno razmnožavanje. Kada se aktivira, rijetko napada same živčane stanice. Odgovoran je za oko 10 posto svih slučajeva encefalitisa kod novorođenčadi s frekvencijom od dva slučaja na milijun godišnje. Ako se ne liječi, uzrokuje smrt u više od 50 posto slučajeva.
Trenutno ne postoji cjepivo za herpes simpleks, međutim neke farmaceutske kompanije rade na njegovu razvoju. WHO je pozvao znanstvenike da intenziviraju istraživanja.
'Stvarno trebamo ubrzati razvoj cjepiva protiv virusa herpesa simpleksa, a ako cjepivo dizajnirano za HSV-2 bude sprječavalo i HSV-1, korist će biti velika', rekla je za Reuters Sami Gottlieb iz WHO-a.