Postoje igre. Postoje japanske igre. Da, Zemja Izlazećeg Sunca oduvijek je bila poznata po svojim osebujnostima, koje nisu zaobišle ni domenu virtualne zabave. Svi znamo kako izgledaju japanski RPG-ovi. Jako čudno, i to još od dana prve Zelde. Međutim, orijentalne igre su se u zadnje vrijeme prilagodile zapadnjačkim svjetonazorima koji su dijametralno suprotni od onih u Japanu. Međutim, Yakuza 3 ne želi raditi nikakve kompromise te se ni na koji način ne ulaguje jednom Amerikancu ili Europljaninu. To pak može stvoriti određene probleme.

Naime, Yakuza 3 je gotovo bizarno dosljedan svojim danas zastarjelim i specifičnim korijenima. Ova akcijska avantura u kojoj preuzimate ulogu mladog mafijaša Kazuma baš i neće leći svim igračima. O.K., tučnjava je sasvim prolazna, mada malo anakrona. No navigiranje po gradu, korištenje debilne podzemne željeznice koja vas vozi na druge lokacije i sveopća linearnost i nesloboda pikale su nas u oči poput bodlji morskih krastavaca. Yakuzu 3 gotovo da nismo mogli shvatiti pravim 'sandboxom', da, tu su brojne sporedne i sekundarne misije, ali ovo nije igra u duhu jednog Prototypea.

Ono što je najgore su naporni djialozi koji broje na tisuće linija teksta. Većina dijaloga nije niti izgovorena. No to nas ionako ne bi trebalo brinuti jer je sav tekst na japanskom. Uglavnom, pripremite se na mahnito pritiskanje tipke 'X' za preskakanje replika ako u pojedinim razgovorima ne želite provesti zamornih pet do šest minuta. Sve to ne znači da je Yakuza 3 loša igra. Ne, nikako, ovo je vrlo ambiciozni i visokobudžetni proizvod u koji je nakrcana hrpa materijala. No morate biti svjesni da je ovo igra na kakve vrlo vjerojatno niste navikli. Zbog toga ovu recenziju shvatite i kao svojevrsno upozorenje kako se poslije ne biste kajali na što ste bacili novac.