Mali Hrvati i mali Slovenci uče o ljudskoj spolnosti na satovima biologije u završnom razredu osnovne škole. Hrvati, dakle, u osmom razredu, Slovenci u devetom. I jedni i drugi uče razliku između muških i ženskih spolnih organa, kako začeti dijete, o trudnoći, menstrualnom ciklusu, spolnim bolestima, koje sve vrste kontracepcije postoje na tržištu, zašto je penis u erekciji tvrd, a nema kost u sredini...
No način na koji im se prezentira spomenuto gradivo i te kako se razlikuje. Osim toga hrvatski đaci u školi uče 'čistu anatomiju', jer spolni odgoj, koji je kao predmet u sklopu zdravstvene kulture trebao ući u osnovne i srednje škole, nije zaživio.
Onaj udruge Grozd ocijenjen je 'prekonzervativnim', a onaj Foruma za slobodu odgoja 'preliberalnim', pa su u Ministarstvu obrazovanja odlučili igrati na sigurno i ne uvoditi u škole ni jedan ni drugi. Slovenski učenici, za razliku od naših, uz anatomiju u sklopu biologije u devetom razredu uče o spolnosti i u sedmom i osmom razredu i na satima etike.
Na tom su obveznom predmetu u slovenskim školama baš sve teme iz spolnosti dopuštene, u što smo se i sami uvjerili nakon samo dva školska sata u OŠ Velika Dolina u istoimenom slovenskom mjestašcu u općini Brežice, samo 10-ak kilometara od Samobora. Tabua nema. Otvoreno se na satu razgovara o homoseksualnosti, masturbaciji, kontracepciji, pobačaju, pedofiliji...
'Česta nam je tema pornoidustrija jer svi đaci, pogotovu momci, gledaju pornofilmove i njima to djeluje jako zanimljivo, uzbuđujuće. Meni je jasno da im rade hormoni, ali zato sam ja tu da im objasnim kako je u redu da gledaju porniće, ali da moraju shvatiti kako iza hopa-cupa scena zapravo stoji čisti biznis.
Moram im reći da se likovi u pornićima ne seksaju jedino radi užitka nego i radi novca. Da shvate kako u tome ima više mehanike nego zadovoljstva', objašnjava Nataša Jeneš, profesorica etike u OŠ Velika Dolina.
Da je s đacima uvijek najbolje biti iskren i direktan, smatra i Vesna Zobarić, profesorica biologije u OŠ Velika Dolina. Jer o seksu i spolnosti svi oni misle da sve znaju, a zapravo, kaže V. Zobarić, ne znaju ništa. Zato i nije čudno što ih na satu sve o toj temi zanima.
'Mnogo vremena izgubimo u razgovoru o kontracepciji. Cure učimo kako izračunati plodne i neplodne dane, koje su najbolje metode zaštite, koliko je koja metoda sigurna, o spolnim bolestima... Da bih đacima razbila neugodu, za domaću sam im zadaću rekla da moraju kupiti jedan kondom i donijeti ga na sat. I njih 70 posto kondom je donijelo, a 30 posto opravdavalo se kako nije stiglo, moglo... Drugim riječima, bilo im je neugodno, a tog se osjećaja trebaju osloboditi', objašnjava V. Zobarić.
O menstrualnom ciklusu, začeću, kontracepciji mogli bi danima razgovarati, postavljati pitanja, diskutirati. Šest školskih sati, koliko bi o spolnosti trebali slušati prema planu i programu, njima nije dovoljno. Katkad je, priznaje, neka učenička pitanja znaju i te kako iznenaditi, poput onoga koliko se puta može upotrijebiti isti kondom, koje joj je jedan učenik lani postavio. To je najbolji dokaz da o spolnosti treba razgovarati, piše Večernji list.
