Nakon što je Rusija pokrenula svoj sveobuhvatni rat protiv Ukrajine prošle godine, voditeljica washingtonskog think tanka na teži je način otkrila jednu od iznenađujućih napetosti između Rusa i Ukrajinaca.

Alina Poljakova, koja vodi Centar za analizu europske politike, htjela je oformiti program stipendiranja za ukrajinske čelnike civilnog društva, kao i ruske disidente. Ali ona i centar odmah su se suočili s odgovorom Ukrajinaca koji su se pitali zašto bi bilo kakve pozicije pripale Rusima, čak i Rusima koji se protive vladavini Vladimira Putina.

'Bilo je vrlo kontroverzno, jer neki Ukrajinci još uvijek smatraju da nešto poput 'dobrog Rusa' ne postoji', rekla je Poljakova, Amerikanka ukrajinskog porijekla. Argument, kojeg Poljakova smatra razumnim, jest da bi svi raspoloživi resursi 'trebali ići za potporu ukrajinskom civilnom društvu'.

Dizanje prašine oko programa stipendiranja ilustrira širi fenomen: unatoč zajedničkom bijesu prema Putinu, ukrajinski aktivisti i ruski disidenti uglavnom se izbjegavaju. Malo je suradnje i nema ozbiljne koalicije. Umjesto toga, postoji ogromna sumnja na ukrajinskoj strani i obrambeni stav Rusa.

Napetosti sugeriraju da će, bez obzira na to kada rat završi, društveni lomovi između Ukrajinaca i Rusa tinjati još dulje.

Ruski disidenti jednostavno ne čine dovoljno da podrže Ukrajince, kaže Daria Kaleniuk, ukrajinska antikorupcijska aktivistica. 'Ne postoji široka kampanja ruskih disidenata da se Ukrajini pomogne da postane članica NATO-a ili da dobije sredstva iz zaplijenjene ruske imovine', rekla je.

Umjesto toga, oni su 'jako usredotočeni na sebe', kaže Kaleniuk. 'Pokušavaju se prikazati kao da su žrtve i to ne manje žrtve od Ukrajine', dodaje.

Napetosti između Ukrajinaca i ruskih protivnika Putinovog režima pojavile su se posvuda: od rasprava oko toga tko smije držati govor na sveučilištu, gdje su se ukrajinski studenti pobunili protiv toga da Daša, kćer ruskog disidenta Alekseja Navaljnog drži govor, pa sve do odluke američkog P.E.N. centra da otkaže panel s ruskim piscima nakon prigovora ukrajinskih pisaca.

To što je dokumentarac o pritvorenom Putinovom protivniku Alekseju Navaljnom dobio Oscara kod Ukrajinaca je izazvalo kolutanje očima, kao i činjenica da su Nobelovu nagradu za mir prošle godine dobili aktivisti civilnog društva iz Rusije i ruske saveznice Bjelorusije, kao i Ukrajine.

Onda je prošlog mjeseca, Elizabeth Gilbert, autorica bestselera 'Jedi, moli, voli', objavila da odgađa objavljivanje romana čija se radnja događa u Rusiji nakon oštre reakcije ukrajinskih čitatelja.

Knjiga pod nazivom 'Snježna šuma' smještena je u Sibir 20. stoljeća, a djelomično govori o otporu sovjetskom carstvu. No bila bi objavljena oko dvije godine od ruske invazije Ukrajine, a Gilbert je rekla da se ukrajinski čitatelji protive svakoj knjizi čija je radnja smještena u Rusiju.

'Ne želim dodatno stvarati rane skupini ljudi koji su već doživjeli i koji nastavljaju doživljavati tešku i ekstremnu štetu', rekla je Gilbert.

Neki vodeći Ukrajinci kažu da, suprotno onome što mnogi u ostatku svijeta možda vjeruju, Putin nije korijen problema s kojim se suočavaju u Rusiji. A njegovo zbacivanje s vlasti neće ništa riješiti.

Problem je ruski način razmišljanja - ruska 'duša', kažu neki - i ruska imperijalistička sklonost. Mnogi Rusi jednostavno ne mogu prihvatiti da je Ukrajina potpuno neovisna država, žale se Ukrajinci. To je posebno slučaj s Krimom, ukrajinskim teritorijem koji je Putin anektirao 2014. i za kojeg mnogi Rusi vjeruju da im je oduvijek pripadao.

'Čak imamo izraz: 'Kada se postavi pitanje Ukrajine, svi ruski liberalni ljudi nestanu', rekla je za Politico ukrajinska zastupnica u parlamentu Lisa Jasko tijekom Oslo Freedom Foruma u lipnju.

No, radi se o kompliciranim osjećajima vezanim uz komplicirane odnose između dva naroda, a veze između običnih Ukrajinaca i Rusa daleko su od prekida.

Mnogi Ukrajinci i Rusi imaju rođake u susjednoj zemlji. Ukrajina je bila utočište za neke ruske disidente tijekom Putinove vladavine duge više od dva desetljeća.

Pojedini ruski disidenti pomažu ukrajinskim aktivistima na nekim projektima, poput organiziranja prosvjeda. Neke skupine surađuju, iako obično nečujno. Zaklada Slobodna Rusija, grupa sa sjedištem u Washingtonu, pomaže Ukrajincima vezano uz određena pitanja ljudskih prava.

Ukrajinski aktivisti također priznaju da veliki broj Rusa ima iskrivljene poglede na rat i Ukrajinu zbog propagande Kremlja. Sveukupna podrška akcijama njihove vojske u Ukrajini i dalje je visoka među Rusima, posebno onima koji se oslanjaju na TV za vijesti, prema nedavnim podacima iz ankete neovisnog Levada centra.

Međutim, dosta Ukrajinaca već se zamorilo takvom isprikom za ponašanje Rusa. Dok Putin možda izdaje naredbe, ruski građani su ti koji bacaju bombe na ukrajinske gradove i čine zločine nad djecom.

Istaknuti Ukrajinci primjećuju da su građani Ukrajine u proteklih 20 godina s vlasti izbacilo nekoliko korumpiranih vođa, dok se Rusi nikada nisu dovoljno mobilizirali da svrgnu Putina.

'Nešto što je za mene osobno jako bolno je to što mnogi Rusi nemaju osjećaj odgovornosti', rekla je Jasko, ukrajinska parlamentarka. 'Ne razumiju što mogu učiniti da naprave promjenu u vlastitoj zemlji', dodaje.

Čini se da osjećaji ljutnje i traume daleko nadilaze ukrajinske dužnosnike, akademike i druge koji potpadaju pod široku etiketu "aktivista", i dolaze i do običnih Ukrajinaca, koji nemaju toliku priliku javnog govoriti.

Ankete provedene od ruske invazije u veljači 2022. pokazuju da je ona dovela do zapanjujućeg jedinstva među Ukrajincima, od kojih velika većina sada ne voli Rusiju.

Neki ukrajinski komentatori žale se da su Rusi i njihova stajališta bili u fokusu desetljećima, bilo u Ujedinjenim narodima, u akademskim krugovima ili kulturnim krugovima,dok su se Ukrajina i druge bivše sovjetske države borile da ih se čuje. Neki pozivaju na 'dekolonizaciju' takvog ruskog utjecaja.

Pod to spada sve od odluka da se negdje izvodi glazba davno umrlih ruskih skladatelja do upotrebe samog ruskog jezika kojim govore mnogi Ukrajinci. Rasprave podsjećaju na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada se svijet borio s reintegracijom nekadašnje nacističke Njemačke. I danas se, primjerice, glazba Richarda Wagnera, koju je obožavao Adolf Hitler, rijetko čuje u Izraelu.

Ruska disidentska zajednica podijeljena je pak oko toga kako razgovarati i kakav stav imati o ratu u Ukrajini.

'Među ruskim disidentima vodi se debata da li, sukob u Ukrajini, koji je u manjem opsegu započeo zapravo 2014., treba smatrati Putinovim ili ruskim ratom', rekao je Garry Kasparov, hrvatski državljanin i bivši šahovski prvak koji je suosnivač Free Russia Foruma.

'Po mom mišljenju, to je pitanje nevažno - naravno da je to rat Rusije, kao što je to bio rat nacističke Njemačke', rekao je Kasparov. 'Ali za neke od ruskih disidenata takvo je razmišljanje jako bolno. Kažu - 'Ne, ne, mi nismo odgovorni za rat. Moramo se pobrinuti da ruski narod ne bude uvučen u to.'

Sergej Guriev, istaknuti ruski ekonomist i disident koji živi u Parizu, napravio je razliku između krivnje i odgovornosti. Krivnju, smatra, treba pripisati Putinu, njegovim suradnicima i onima koji su izravno počinili zločine nad Ukrajincima.

Međutim, dodaje: 'Nikad nisam glasao za Putina, ali nisam se protiv njega borio dovoljno dobro da spriječim ovaj rat, i za to se, naravno, osjećam odgovornim.'

Ukrajinci koji češće javno istupaju u potporu svojoj zemlji imaju različite stupnjeve nepovjerenja prema ruskim oporbenim čelnicima.

Kasparova poštuju malo više od drugih djelomično zato što je spreman govoriti o potrebi da Rusi preuzmu široku odgovornost. Kasparov se redovito pojavljuje u ukrajinskim medijima. Također je pomogao prikupiti novac za ukrajinske grupe kroz Renew Democracy Initiative, američku organizaciju, rekao je Uriel Epshtein, izvršni direktor grupe.

Navaljni, dugogodišnji Putinov protivnik, mogao bi biti najveća prijetnja Vladimiru Putinu, čak i iz kaznene kolonije u kojoj se nalazi u Melekhovu. Ali mnogi Ukrajinci su skeptični prema njemu jer godinama nije imao jasan stav oko toga treba li Krim vratiti Ukrajini.

Navaljni je pojasnio da vjeruje da Rusija treba napustiti Krim u nizu tvitova ove veljače prošle godine, ali njegovi ukrajinski kritičari nisu u to potpuno uvjereni.

Demoniziranje Rusa u cjelini 'pogubno je za budući mir u Europi', upozorili su Anatol Lieven i George Beebe s Quincy Instituta, koji se zalaže za vojno suzdržaniju vanjsku politiku SAD-a.

'Dok ljudi koji izražavaju takve osjećaje o Rusiji tvrde da se samo suprotstavljaju Putinovom režimu, njihovi postupci i tekstovi zapravo pomažu Putinovoj propagandi u samoj Rusiji i to bolje nego što bi on sam ikada mogao osmisliti', kaže dvojac, upozorivši da to ide na ruku tvrdnjama Kremlja o globalnoj 'rusofobiji'.

Drugi odbacuju takav stav, i tvrde da Putinov režim optužbe o 'rusofobiji' koristi već duže vrijeme i istovremeno nastavlja s invazijama i drugim aktivnostima bez obzira na to kako druge zemlje reagiraju.

'Ovdje je teret na Rusima, jer su oni ti koji su izazvali ovaj rat', kaže David Kramer, bivši dužnosnik State Departmenta uključen u Free Russia Foundation.

Nakon tjedana razgovora s donatorima, suradnicima i drugima, Poljakova i njezin think tank odlučili su uključiti i Ruse i Ukrajince u novi program stipendiranja. No takva odluka nije se svidjela jednom ukrajinskom analitičaru koji je odlučio prekinuti svoju dugogodišnju povezanost s centrom, rekla je Poljakova.

Ruski i ukrajinski suradnici u programu nevjerojatno se dobro slažu, ne izbjegavaju razgovore o škakljivim temama. Razgovori nude uvid u potencijalne buduće napore za pomirenje, rekla je Poljakova.

Takve inicijative možda jesu stvar budućnosti, ali moraju se dogoditi, rekla je, 'jer su ove zemlje prije svega povezane geografski, i od toga ne mogu pobjeći.'